Ulaganje u stranoj ili međunarodnoj valuti može biti veliki pothvat za prosječnog malog ulagača. Često su potrebna velika ulaganja unaprijed kako bi se trgovina na financijskim tržištima isplatila za brokera ili osobu koja obavlja trgovinu u ime ulagača. Fond kojim se trguje na burzi u jenu (ETF) čini proces pristupačnijim svim ulagačima. To je indeksni fond dizajniran slično kao i zajednički fond, ali se može kupiti i prodati tijekom dana trgovanja poput dionice. Sastoji se od japanske valute, jena, uz druge složenije vrijednosne papire vezane za jen, uključujući opcije i terminske ugovore.
Jenski ETF trguje na temelju vrijednosti japanskog jena u usporedbi s vrijednošću valute u drugoj zemlji, kao što je američki dolar. Prati ili radi uz utvrđeni tržišni indeks i sastavljen je slično tom indeksu. Što je jača vrijednost jena, to će fond valutnog indeksa više trgovati. Ova ulaganja postaju posebno privlačna kada vrijednost lokalne valute pokazuje slabu, a izgledi za međunarodnu valutu kao što je jen su solidni.
Što japanska valuta postaje jača, to je jenski ETF bolji. Čak i kada je zemlja u krizi zbog velike ekonomske, socijalne ili strukturalne krize, jen je povijesno jak. To je zato što, kako bi se nacija oporavila od bilo kakvog zastoja, korporacije i investitori su spremni uložiti lokalnu valutu u proces obnove, čime se jača vrijednost i očekivana vrijednost jena i povećava jen ETF.
Investitor može ulagati u jenski ETF putem tvrtke za financijske usluge, kao što je online broker ili tvrtka za upravljanje imovinom. Financijske tvrtke proširuju usluge kako bi uključile valutne ETF-ove kao način pružanja diversifikacije klijentima koji žele ulagati izvan dionica i obveznica, na primjer. Mnoge od tih tvrtki educiraju ulagače koji nikada prije nisu ulagali u valutna tržišta da očekuju volatilnost – ekstremne promjene i na gore i na dole – u ETF-u koji se temelji na valuti. To je dijelom zato što na vrijednost nacionalne valute utječu širi čimbenici kao što su kamatne stope u regiji, inflacija i mogućnost intervencije vlade ili riznice kako bi se zadržala određena kontrola nad ekonomskim sustavom zemlje u pokušaju da se izbjegne veliki negativni događaj, kao što je recesija.