Jezik slobodnog oblika je računalni jezik u kojem se kodiranje može postaviti na bilo koji redak i još uvijek vrijediti. To znači da kod može započeti u jednom retku, završiti nekoliko redaka prema dolje i još uvijek biti valjana naredba. Pozicioniranje je ponekad donekle važno kod grupiranih elemenata, jer programiranje mora biti unutar grupe, ali se još uvijek može postaviti na bilo koju liniju. Postoji nekoliko programskih jezika koji koriste jezične elemente slobodnog oblika, ali oni nisu potpuno slobodni. Prednost ove vrste programiranja je u tome što programeri mnogo lakše upisuju kod bez brige o prijelomima redaka, a sigurnost i rješavanje problema obično su bolji.
U nekim programskim jezicima pozicioniranje je vrlo važno. Na primjer, ako je polovica naredbe u jednom retku, a druga polovica u drugom retku, tada se naredba neće pokrenuti jer je nevažeća. Kod jezika slobodnog oblika može postojati beskonačan broj prijeloma redaka, a naredba će i dalje biti važeća. U isto vrijeme, iako pozicioniranje nije važno, sintaksa je važna, tako da neke naredbe moraju doći nakon drugih da bi radile kako je predviđeno.
Ovisno o samom jeziku slobodnog oblika, mnogi programski jezici imaju grupirane elemente u kojima su početak i kraj grupe okruženi zagradama ili sličnim znakovima. Pozicioniranje je obično nešto važnije u grupiranoj atmosferi, jer naredbe moraju biti unutar grupe da bi bile valjane. Istodobno, sve dok su u grupi, nije važno jesu li sve naredbe u jednom retku ili imaju više prijeloma redaka.
Većina programskih jezika je ili slobodnog oblika ili ne, ali postoji nekoliko iznimaka u kojima programski jezik može kombinirati oboje. U ovom slučaju, to je poput jezika slobodnog oblika jer neki elementi, kao što su tablice ili određene grupe, mogu biti slobodnog oblika, ali ostali elementi moraju biti pravilno pozicionirani. Ovi jezici obično imaju samo nekoliko elemenata slobodnog oblika.
Prednosti jezika slobodnog oblika možda se ne čine tako velikima, jer to samo omogućava programeru da postavi kodiranje na bilo koju liniju i da ono radi, ali postoje neke velike prednosti. Kao prvo, programer ne mora trošiti vrijeme na provjeru ispravnog pozicioniranja, tako da je rješavanje problema s netočnim kodom obično lakše. Ako programer želi povećati sigurnost, onda može staviti sav kod na jednu dugačku vodoravnu liniju. Ovo je teško čitati, što otežava ljudima krađu.