Jingle je kratko glazbeno djelo koje uključuje slogan ili naziv proizvoda. Jedan od najranijih oblika modernog oglašavanja, prvi poznati jingle datira iz 1920-ih. Koristeći se u oglašavanju, džinglovi su namijenjeni da budu iznimno pamtljivi, često koristeći rime, melodijsku strukturu i ponavljanje kako bi čvrsto učvrstili pjesmu i proizvod koji se reklamira u glavi slušatelja. Znanost tek treba otkriti zašto su džinglovi tako učinkovit alat za oglašavanje; ono što je jasno jest da moćna kombinacija jednostavne glazbe i pažljivog teksta može stvoriti reklamu koja se nastavlja vrtjeti u sjećanju slušatelja dugo nakon završetka reklame.
Povijest jinglea počinje raširenim radijskim emitiranjem. Kako bi platile troškove proizvodnje, radijske postaje počele su prodavati reklamne i sponzorske spotove oglašivačima. Rane reklame često su bile jednostavne skripte koje je radio spiker čitao tijekom pauza u programiranju; to se promijenilo 1926., uvođenjem kvarteta Wheaties. Zaposlen od strane General Millsa, ovaj slavni pjevački kvartet iznio je upečatljivu pjesmu o Wheatiesu, žitaricama za doručak. Zahvaljujući značajnom skoku prodaje nakon objavljivanja reklame, jingl je brzo postao novi dio oglašavanja na radiju.
Struktura jingla vrlo je važna za njegov uspjeh kao reklame. Tekstovi moraju biti kratki i privlačni, a često koriste rimu kako bi uključili slogan ili slogan tvrtke ili proizvoda. Ponavljanje ključnih riječi ili fraza često se koristi kako bi se osiguralo da slušatelj nema šanse propustiti središnju točku reklame. Melodijska struktura pažljivo je razvijena kako bi bila nezaboravna; idealno, oglašivač želi pjesmu zapeti u glavi slušatelja.
Zašto džinglovi tako dobro funkcioniraju, misterij je koji i dalje izmiče znanosti i oglašivačima. Očito, određene kombinacije glazbenih nota, koje se ponekad nazivaju “ušnim crvima” ili “kukama”, omogućuju mozgu da stvori memorijsku petlju. Ova petlja zahtijeva od mozga da ponavlja glazbene fraze iznova i iznova kako bi ih snimio u potpunosti, ponekad izričito protivno željama slušatelja. Svaka osoba koja je ikada završila s pjesmom zaglavljenom u glavi bila je žrtva moćne, neobjašnjive glazbene udice.
Dobar jingle je učinkovit alat za oglašavanje jer može trajati mnogo dulje od početnih 30 ili 60 sekundi oglasa. Ako se glazbena udica uspješno usađuje u mozak slušatelja, vjerojatnije je da će on ili ona ponoviti riječi reklame uz melodiju. Kada je u trgovini ili skenira telefonski imenik, slušatelj se tada može potaknuti da zapamti zvonjavu kada vidi naziv proizvoda ili tvrtke. U idealnom slučaju, veća je vjerojatnost da će slušatelj kupiti proizvod zbog mentalne povezanosti koju stvara jingl.