Joga disanje odnosi se na specifičan respiratorni uzorak koji se koristi za poboljšanje učinka joge. Također poznato kao pramayana, postoji nekoliko vrsta joga disanja koje se mogu koristiti u različitim situacijama. Iako mnogi ljudi misle o jogi kao o jednostavnom obliku vježbe, ona je također meditativna praksa koja treba uključiti cijelo tijelo i um, uključujući dišni sustav. Korištenjem joga disanja, joga stručnjaci vjeruju da se praksa može produbiti i poboljšati.
Disanje je tjelesna funkcija koja omogućuje kisiku da dosegne svaki dio tijela i da se ugljični dioksid izbaci. Svjesnim fokusiranjem na dah, pramayana može povećati i regulirati protok kisika, kao i učiniti praktikanta svjesnijim svog tijela. Pramayana čak može pomoći u poboljšanju držanja, budući da se mnogi ljudi pogrću, što im kolabira pluća i smanjuje njihov kapacitet kisika. Mnogi satovi joge počinju i završavaju s nekoliko minuta joga vježbi disanja kako bi se pripremili i ohladili od vježbe.
Postoji nekoliko različitih vrsta joga disanja. Jedan od najčešćih je trodijelni dah. Prvo, učenik duboko udahne kroz nos, pokušavajući uvući zrak duboko u područje trbuha. Zatim se zrak izdiše kroz nos, povlačeći pupak prema kralježnici kako bi se istisnuo sav zrak. Nakon nekoliko ponavljanja, učenik izvodi drugi dio daha tako da udahne do kraja u trbuh, a zatim doda još jedan udah koji širi grudni koš. Treći dio daha uključuje treći udah koji puni gornji dio prsa zrakom, napuhujući cijeli dišni sustav kisikom.
Dah vatre je vrsta pramayane koja se često koristi za poboljšanje temeljnih vježbi i jačanje trbušnih mišića. Da bi izveo ovu vježbu, praktičar prvo duboko udahne kroz nos, a zatim izdiše u pet kratkih rafala, a svaki se pokreće pulsiranjem pupka prema kralježnici. Nakon ponavljanja nekoliko puta, udah se zatim izvodi na isti način kao i izdah; pet kratkih, oštrih impulsa za udah, zatim pet oštrih izdaha.
Ujjayi dah, koji se naziva i oceanski dah, jedan je od najkorisnijih oblika joga disanja. Osoba duboko udahne kroz usta, zatim izdiše na isti način, opuštajući gornji dio grla tako da se prolaz sužava i dah izlazi uz zvučni zvuk. Nakon što se opuštanje grla prakticira nekoliko puta, praktičar održava meku paletu opuštenom i udiše i izdiše kroz nos, stvarajući zvuk poput onog oceana. Suženje grla omogućuje praktičaru da čvrsto usmjeri dah, pomažući mu da se dublje opusti u teškim pozama i istezanju.