Joga snova, također poznata kao lucidno sanjanje, je praksa tibetanskog budizma meditacije koja dopušta sanjaču da kontrolira i mijenja svoje snove kako se pojave. Praksa joge iz snova uključuje tehnike meditacije za fokusiranje i koncentraciju te je potrebno vrijeme i praksa da se svladaju. Koristi se za uklanjanje ili upravljanje noćnim morama, smirivanje strahova i fobija, smanjenje depresije i povećanje samopoštovanja.
Tibetanski budistički redovnici počeli su prakticirati filozofiju joge snova prije više od 1,000 godina. Izvorno su koristili ovu metodu kao način povećanja duhovnosti, primanja prijenosa i posjeta različitim svjetovima. Osim toga, redovnici su koristili ovu praksu da upoznaju druge ljude kroz njihove snove, lete i mijenjaju oblik. Postizanje svjesne svijesti tijekom sanjanja je krajnji cilj. Osoba ne mora biti budist ili redovnik da bi prakticirala jogu iz snova.
Lucidno sanjanje uobičajen je oblik joge iz snova koja je opcija za svakoga tko se obveže naučiti ovu tehniku. Održavanjem svijesti tijekom spavanja, snovi se mogu mijenjati kako se pojavljuju, dajući sanjaru potpunu kontrolu nad onim što se događa. Sanjač može spriječiti noćne more mijenjajući ishod sna. Sve dok je svjestan tijekom sna, može odlučiti što će se dogoditi i kako će se dogoditi.
Tijekom ovog stanja svjesne svijesti, sanjari su u stanju prevladati strahove i povećati samopoštovanje rješavajući svoje probleme u svojim snovima dok spavaju. Osoba koja ima tešku fobiju može se sigurno suočiti s objektom svog straha u takvom snu. Vježbajući različite reakcije u snu, osoba može naučiti nositi se sa svojim strahovima i tijekom budnog vremena. Sanjač može izgraditi samopouzdanje, proći kroz depresiju i nositi se s drugim problemima koje nije mogao riješiti dok je budan. Mnogi ljudi tvrde da se osjećaju emocionalno uravnoteženiji uz redovite, lucidne snove.
Prije prakticiranja joge iz snova, sanjar bi već trebao razumjeti i ovladati osnovnim tehnikama meditacije, posebno u pogledu fokusa i koncentracije. Kada se spontano probudi iz sna, sanjar bi se trebao usredotočiti na detalje sna, bilježeći prizore, mirise, zvukove, emocije i druge aspekte sna. Sanjač bi se tada trebao zamisliti u snu i ponavljati sebi da je to bio samo san.
To bi trebalo nastaviti sve dok ne nastupi san. Nakon što se metoda savlada, bit će moguće kontrolirati što se događa u snu. Da bi svladao metodu, sanjar mora biti predan učenju i vježbanju uključenih tehnika.