Johari Window je alat koji se koristi za pomoć ljudima u razumijevanju nesklada između onoga što vide o sebi i onoga kako ih drugi vide. Također može pomoći ispitanicima da istraže svoje samoizražavanje i komunikacijske vještine. Organizacije za samopomoć mogu svojim članovima olakšati vježbe koristeći Johari Window, a također se koristi u poslovnim okruženjima kao dio radionica za izgradnju grupnih komunikacijskih vještina i veza između članova osoblja. Izvorni koncept razvijen je 1950-ih, nadovezujući se na Myers-Briggs Type Indicator® i rad poznatog psihologa Carla Junga.
Postoji nekoliko načina za postavljanje Johari prozora. Jedna je mogućnost da sudionik odabere određeni broj pojmova s popisa pridjeva za koje osoba smatra da su samoopisni. Od ostalih sudionika traži se da odaberu isti broj pridjeva, tražeći pojmove za koje misle da opisuju osobu koja se ocjenjuje. Oni su kombinirani kako bi pružili uvid u to kako ljudi vide sebe i kako ih drugi percipiraju.
Mogu se ucrtati na mrežu koja izgleda kao prozor s četiri okna. Jedno okno predstavlja pridjeve koje je odabrao sudionik i drugi, dok drugo ističe pridjeve koje ljudi povezuju sami sa sobom, ali drugi ne. Na primjer, netko se može osjećati nervozno, ali drugi možda neće prepoznati ovu osobinu. Drugi navodi pridjeve koje su odabrali drugi, a koji sudionik ne vidi. Četvrto okno predstavlja nevidljive osobine koje nisu vidljive sudioniku ili drugima.
Osim upotrebe unaprijed postavljenog popisa, od ljudi se također može tražiti da sami generiraju pridjeve i deskriptore kao dio vježbe. Ova vrsta Johari prozora može omogućiti ljudima stvaranje šireg popisa opcija koje mogu točnije opisati sebe i jedni druge. Tijekom vježbe, ljudi traže povratne informacije tražeći od ljudi da ih iskreno opišu i daju ih sa svojim vlastitim procjenama drugih sudionika.
Kao vježba učenja, Johari Window može pomoći ljudima da identificiraju područja u kojima bi se možda trebali poboljšati. Šef bi, na primjer, mogao primijetiti da mnogi sudionici koriste pridjeve poput “abrazivnog” ili “hladnog”, što ukazuje da bi mogle biti potrebne neke promjene u stilu komunikacije. S druge strane, netko s niskim samopoštovanjem mogao bi otkriti da drugi sudionici koriste pozitivne pridjeve, što ukazuje na općenito prijateljsku i pozitivnu percepciju, što može pomoći u borbi protiv osjećaja bezvrijednosti ili neadekvatnosti. Proces također olakšava jasnu komunikaciju između sudionika, koja se može odnijeti u vanjski svijet kako bi im se pomoglo da se izraze u međuljudskim interakcijama.