Adolescenti s problemima samokontrole i vozila bez nadzora mogu biti opasna i skupa kombinacija. Nedopuštena praksa poznata kao “joyride” ovu točku posve jasno pokazuje. Radost se događa kad god neovlašteni vozač posudi ili čak ukrade automobil samo u svrhu besciljne ili nepromišljene vožnje. Adolescent može, na primjer, odvesti roditeljski automobil na brzu vožnju s prijateljima ili bi službenik na parkingu mogao odvesti klijentov skupi sportski automobil na veselu vožnju po bloku dok je vlasnik inače zaručen. Joyride je zasigurno nezakonit čin, ali zakoni koji se odnose na krađu automobila prave razliku između neovlaštene joyride i otvorene velike krađe automobila (GTA).
Neki definiraju radosnu vožnju kao svako putovanje automobilom bez određenog odredišta na umu, iako je u očima zakona veselo putovanje drugačije od jednostavnog neplaniranog izleta. Pravo veselje često uključuje vozača koji zna za nezakonitost tog čina zajedno s putnicima koji znaju, ali ne moraju znati da se voze u ukradenom ili nezakonito posuđenom vozilu. Radosna vožnja gotovo uvijek završava tako da se vozilo vrati vlasniku neozlijeđeno, napušteno zbog nedostatka goriva ili se prijavi kao ukradeno. U najboljem slučaju, vozač i putnici joyridea mogu dobiti strogu opomenu od vlasnika za neovlaštenu upotrebu, ali u najgorem slučaju vozač i svi suučesnici mogu biti optuženi za kazneno djelo.
Ovdje se razilaze zakoni koji se tiču jahanja i krađe automobila. Prema zakonima brojnih zemalja, namjere osobe koja je krenula vozilom na veselu vožnju mogu odrediti stupanj kaznene prijave. Ako je vozač namjeravao ukrasti vozilo i prodati ga za osobnu korist, tada bi se to smatralo velikom krađom automobila, vrlo teškim prekršajem. Međutim, ako je namjera vozača bila jednostavno iznijeti auto na veselje i vratiti vozilo vlasniku bez oštećenja, onda se kazneno djelo ne smatra krađom. To bi potpadalo pod manju optužbu za neovlašteno korištenje motornog vozila. U Ujedinjenom Kraljevstvu, naknada za joyriding zove se TWOC, skraćeno od “Taken Without Owner’s Consent”.
Radostna vožnja može biti kratkotrajna radost za vozača i putnike, ali može postati vrlo dugotrajna pravna glavobolja nakon što vlasnik otkrije da je počinjen zločin i obavijesti policiju. Automobili opremljeni elektroničkim lokatorima ili satelitskim uslugama vožnje mogli bi se otkriti u roku od nekoliko minuta nakon prijave, tako da bi radosna vožnja u pogrešnom automobilu mogla biti kratka i bolna za putnike.