Jungova psihoterapija je vrsta analitičke psihologije koja se temelji na teorijama Carla Junga, koji je bio učenik Sigmunda Freuda, čovjeka koji je uvelike zaslužan za osnivanje moderne psihologije. Vjeruje se da se Jung odvojio od Freuda zbog temeljnih profesionalnih nesuglasica između njih dvojice. Jungova psihoterapija općenito nastoji pomoći pacijentima da razriješe psihološke i emocionalne blokove koji mogu uzrokovati njihove životne probleme i osjećaj nevolje. Jungovski psiholog obično nastoji voditi pacijenta kroz istraživanje vlastitog podsvjesnog uma kako bi pomogao pacijentu da živi potpuniji i produktivniji izraz vlastitog ljudskog potencijala. Jungova psihoterapija često stavlja veliki naglasak na dešifriranje poruka podsvjesnog uma kako se pojavljuju u snovima, fantazijama, kreativnom izražavanju i sjećanju.
Psihoanaliza ili analitička psihologija, kako ju je nazvao Jung, smatra se različitom od drugih oblika kognitivne psihologije jer stavlja veliki naglasak na utjecaj podsvjesnog uma na mentalno zdravlje. Jung je vjerovao da mnogi dijelovi psihe mogu ostati potisnuti ili neistraženi, te da te neistražene regije uma mogu imati dubok utjecaj na nečiju osobnost i mentalno zdravlje. Jungova psihoterapija nastoji pomoći pacijentima da percipiraju, priznaju i razumiju one dijelove psihe koji su ostali neistraženi. Tvrdi se da pomaže pacijentima da steknu veću svijest o svojim temeljnim, nesvjesnim motivacijama kako bi ih osnažili da vode punije živote.
Proces Jungove analize može potrajati mnogo godina. Pacijentima se često savjetuje da prisustvuju terapiji najmanje tri do pet puta tjedno. Općenito se vjeruje da se između pacijenta i analitičara mora stvoriti jaka veza kako bi psihoterapijski proces imao optimalan učinak. Pacijenti mogu razgovarati o svom svakodnevnom životu, sjećanjima, osjećajima, snovima i kreativnim izrazima s jungovskim analitičarem.
Freudova psihoanaliza može se uvelike temeljiti na teoriji da se podsvijest gotovo u potpunosti sastoji od potisnutih sjećanja, želja i osjećaja. Jung je vjerovao da je podsvijest umjesto toga uglavnom sastavljena od kreativne duhovne energije koja može pomoći nekome da dosegne svoj puni potencijal kao osobe. Jung je vjerovao da razumijevanje i rješavanje konflikata i blokova u podsvjesnom umu može osloboditi tu duhovnu energiju da pomogne pacijentima da postignu duboki osobni rast.
Dobri kandidati za jungovsku psihoterapiju su oni koji pate od depresije ili anksioznih poremećaja. Umjetnici, mistici i druge kreativne ličnosti mogu biti privučene ovoj vrsti terapije kao sredstvom za daljnji osobni rast i samoizražavanje. Mnogi ljudi koji se bave jungovskom psihoterapijom sami po sebi nemaju mentalni poremećaj, već se nastoje jednostavno razviti i rasti na osobnoj razini, te produbiti svoje odnose s drugima.