Carl Jung, doživljavao je ljudski um kao sastavljen od nesvjesnog podijeljenog na dva diskretna dijela. Osobno nesvjesno bili su oni osjećaji kojima se nije moglo pristupiti bez terapije i rada iz snova. Univerzalno nesvjesno bilo je zajednički skup slika, zvanih arhetipovi, zajednički za sve ljude. Univerzalno nesvjesno izraženo je u umjetnosti, književnosti i mitu, a jungovska se književna kritika posebno usredotočila na analizu arhetipova u književnosti i pisanoj mitologiji.
Cilj svih ljudi prema Jungu je postići individuaciju, stanje u kojem je nesvjesno poznato i integrirano u svjesni um. Književnost koja uključuje bilo koju vrstu heroja, ali one prvenstveno muške, može se analizirati kroz ovu tradiciju književne kritike prema koracima na “junakovom putovanju” koji junaka vode prema individuaciji.
Sva jungovska književna kritika ne ispituje sve procese individuacije. Dvije glavne točke fokusa su integracija anime i veća integracija sjene. Nasuprot tome, kritika može jednostavno ocijeniti učinkovitost kao određenog arhetipa u romanu. Čitajući literaturu u jungovskom stilu, središnji se lik promatra kao stvaran, dok se većina ostalih likova vidi kao simbolički prikaz aspekata junakovog nesvjesnog ja. Žena, na primjer, predstavlja animu, žensku stranu junakove osobnosti. Antagonist predstavlja sjenu.
Ponekad je lakše razumjeti jungovsku književnu kritiku u praksi. Na primjer, u Tolkienovom Gospodaru prstenova, lik Froda jasno je suprotstavljen njegovom liku u sjeni, Gollumu. Gollum predstavlja sve stvari u Frodovom nesvjesnom ja koje Frodo psihološki nije prepoznao. Kako roman napreduje, Frodo postaje sve više nalik Gollumu i na kraju se ponaša kao što bi Gollum, preuzimajući prsten za sebe. Integracija sjene uključuje silazak u podzemni svijet, a takvo je i Frodovo putovanje u Mordor, mjesto gdje su sve stvari postale pokvarene predstavljajući dominaciju sjene. Sjena se mora prihvatiti ili će ona i dalje vladati osobnošću.
Da bi jungovski književni kritičar Froda smatrao individualiziranim, on mora iskoristiti snagu svoje sjene da postigne cjelovitost. Na to je lijepo utjecala Gollumova smrt, gdje je Frodu odgrizao prst, a zatim kroz vlastitu zlonamjernu radost leluja na rubu provalije u špilji Mount Dooma prije nego što padne u rastopljenu lavu ispod, dovršavajući tako Frodovu potragu.
Tema srodstva između Froda i Golluma izvanredno je konzistentna u romanu jer se Frodo najprije revoltira, a zatim sažali na Golluma. Frodo ga psihološki treba da ispuni svoj zadatak. Nadalje, Frodo predstavlja individuaciju ostavljajući Srednju Zemlju kako bi zauvijek boravili za vilenjake na mjestu poput raja. Potpuno individualiziran lik više ne pripada stvarnom svijetu, budući da je individuacija doživotni proces.
Ovo je vrlo kratko objašnjenje jungovske književne kritike na djelu. Neki od najvažnijih znanstvenika u ovom području su Joseph Campbell, Emma Jung i Maria Louise von Franz, čiji je rad na sjeni i animi u bajkama posebno zanimljiv. Nadalje, istraživanje legende o Gralu Emme Jung jednako je fascinantno.
Drugi književni kritičari odbacuju jungovsku književnu kritiku jer ona postavlja vanjsku konstrukciju na tekst i u osnovi uvijek iznova rezultira istim zaključcima. U kritici svakako ima istine. Gotovo sve se može pročitati na ovaj način, baš kao što bi se frojdovskom književnom kritikom moglo procijeniti tekstove kao ljudsko potiskivanje seksualnih želja i suprotstavljenih nagona prema seksu i smrti.
Ono što se čini najkorisnijim u jungovskoj književnoj kritici jest njezina vrijednost kao inspiracija za svakodnevni život. To učvršćuje Jungovu teoriju da svi čeznemo za savršenim poznavanjem onih nesvjesnih sila koje nas pokreću. Također podržava ideju da se za tekstove iz vrlo različitih sredina može reći da iznova pokazuju iste čimbenike. Da li ovo uistinu predstavlja univerzalno nesvjesno ili ne, diskutabilno je. Većina zanemaruje univerzalno nesvjesno, te se umjesto toga naginje jungovskoj književnoj kritici kao načinu razumijevanja psihološke borbe čovjeka za prevladavanje skrivenih misli i osjećaja, borbe koja je zajednička svima nama.