Kadiš je židovska molitva koja slavi Božju slavu. Brojni različiti oblici ove molitve koriste se u židovskoj zajednici, uključujući nekoliko oblika koji se koriste tijekom svakodnevne molitve u sinagogi, šulu ili hramu. Osim toga, ožalošćeni izgovaraju poseban oblik Kadiša, zbog čega ga neki ljudi povezuju upravo s žalovanjem.
Ova je molitva izvorno napisana na aramejskom, jeziku kojim su govorili mnogi rani Židovi. Ime “Kaddish” dolazi od aramejskog qaddis, što znači “sveti” ili “sveti”.
Tijekom ibadeta, nekoliko oblika ove molitve koristi se za odvajanje različitih dijelova bogoslužja. Kadiš se može izgovoriti između različitih čitanja svetog teksta, na primjer, te na otvaranju i zatvaranju bogoslužja. Jedinstveni oblik za ožalošćene izgovara se tijekom pogrebnih ceremonija, pri čemu određeni ožalošćeni izgovaraju ožalošćeni kadiš svaki dan u određenom vremenskom razdoblju koje ovisi o odnosu između ožalošćenog i pokojnika. Unatoč asocijacijama na žalost, ova molitva uopće ne spominje smrt.
Druga molitva, El Maleh Rachamim, koristi se za molitvu za dušu pokojnika. Kada se tijekom bogoslužja izgovori kadiš ožalošćenog, očekuje se da se svi prisutni pridruže, jer se svi članovi džemata smatraju ožalošćenima, iako se džemat nije dužan pridružiti se ponavljanju molitve koju izgovaraju određeni ožalošćeni kao npr. roditelji i braća i sestre.
Kadiš varira između različitih sekti židovstva, a budući da dolazi u toliko različitih oblika, posjetitelji se ponekad mogu zbuniti kada se kaže. Mnogi šulovi pružaju tiskane oblike svog Kadiša na hebrejskom, nudeći transliteraciju za ljude koji ne znaju čitati hebrejski, zajedno s prijevodom na engleski. Kao i druge molitve hvale, ova molitva odaje čast Bogu i njegovoj veličini, zajedno s njegovom suosjećanjem, a mnoge verzije također uključuju posebne molitve zahvale za njegovo ophođenje prema židovskom narodu.