Kaheksija ili sindrom iscrpljivanja je stanje koje se javlja u bolesnika s određenim kroničnim i terminalnim bolestima. Bolesnici s kaheksijom doživljavaju ozbiljan gubitak težine, zajedno s trošenjem mišića tijela, te razvijaju karakteristično mršavo, utonulo iskustvo s odgovarajućim gubitkom energije. Ovo stanje može oslabiti tijelo, otežati pacijentu borbu protiv bolesti, a također dovodi do dubokih oštećenja kvalitete života, jer će na kraju pacijent biti prikovan za krevet zbog umora, anemije i oštećenja mišića.
Iako se ovaj poremećaj često pripisuje nedovoljnom unosu hrane, stanje je malo kompliciranije od ovoga. Mnogi pacijenti s kaheksijom dožive anoreksiju, također poznatu kao gubitak apetita, ali čak i ako jedu dovoljno, i dalje će doživjeti sindrom gubitka. Kaheksiju karakteriziraju metaboličke abnormalnosti koje uzrokuju da tijelo počinje razbijati vlastito tkivo, te malapsorpcija, u kojoj probavni trakt nije u stanju apsorbirati hranu iz hrane koju pacijent konzumira.
Liječenje se obično usredotočuje na pružanje intenzivne prehrane kako bi pacijent dobio pravilnu prehranu i rješavanje nekih metaboličkih abnormalnosti povezanih sa sindromom gubitka. Liječnik također može prilagoditi pacijentove lijekove kako bi potaknuo razvoj apetita, a tehnike kao što su masaža i fizikalna terapija mogu se koristiti za smanjenje gubitka mišića i održavanje pacijenta aktivnim.
Pacijenti s AIDS-om, rakom, kongestivnim zatajenjem srca i crijevnim parazitima svi mogu doživjeti ovaj poremećaj. Općenito je gore kod muškaraca nego kod žena. Liječnici obično utvrde da pacijent ima kaheksiju kada pacijent izgubi pet posto ili više svoje težine prije dijagnoze. Mnoge ustanove za liječenje poduzimaju aktivne korake za smanjenje ili prevenciju sindroma gubitka.
Prijatelji i članovi obitelji pacijenata s ovim poremećajem često smatraju fizičke promjene alarmantnim i obeshrabrujućim, jer je sindrom iscrpljenosti očiti podsjetnik da pacijent ima ozbiljne zdravstvene probleme. Pojedinci kojima su dijagnosticirane bolesti koje često dovode do kaheksije možda će željeti razgovarati o ovom problemu s bliskim prijateljima i obitelji kako bi ljudi bili spremni, a prijatelji i obitelj također mogli pružiti pomoć koja će pomoći pacijentima da se nose s gubitkom.
Kvaliteta života pacijenata sa sindromom iscrpljivanja može biti veliki problem. Uz gubitak energije dolazi i gubitak energije, a pacijenti se mogu početi osjećati bezvoljno ili početi odustajati. Kada kaheksija dovodi do hospitalizacije, to može biti izuzetno frustrirajuće i psihički uznemirujuće za pacijenta. Za hospitalizirane pacijente važno je da njihovi medicinski timovi imaju emocionalnu i fizičku podršku kako bi ostali motivirani i uključeni u liječenje.