Iako možete zamisliti da je kamera zamka neka vrsta bizarne naprave koja je dizajnirana za snimanje zalutalih kamera, kamera je zapravo kamera koja se koristi za fotografiranje divljih životinja in situ. Zamke se koriste za fotografiranje ranjivih divljih životinja bez ometanja, a mogu se koristiti i za snimanje sramežljivih ili noćnih životinja na film. Mnoge konzervatorske organizacije u svom radu koriste fotozamke, a neke objavljuju najzanimljivije slike kako bi ih šira javnost mogla pogledati.
Osnovna kamera je vrlo jednostavna. Sastoji se od kamere postavljene na odgovarajućoj visini i pričvršćene na infracrveni senzor koji aktivira kameru kada osjeti životinju u prolazu. To, naravno, znači da se kamera isključuje svaki put kada prođe divlja životinja, a u posebno vrućim klimama, zamka za kameru može povremeno pokvariti, fotografirajući nasumične krajolike kao odgovor na iznenadne temperaturne fluktuacije. Kao rezultat toga, pregledavanje slika u kameri ponekad može biti prilično dosadno.
Postavljanje fotozamke zahtijeva puno temelja. Zaštitnici prirode ne žele trošiti svoje resurse, pa pažljivo prate životinjske populacije kako bi potražili prometno područje za kameru, a vrlo su oprezni pri postavljanju kamere kako ne bi izazvali sumnju. Nakon određenog vremenskog razdoblja, pješače u područje kako bi dohvatili kameru i premjestili je. Većina zamki za kamere ne prenosi slike na satelit, tako da znanstvenici nemaju pojma što bi moglo biti na kameri dok to ne pokupe.
Pomicanje zamki za kamere je važno jer bljeskovi mogu uplašiti ili uznemiriti noćne životinje, uzrokujući njihovo premještanje. Osim što bi predstavljalo potencijalnu prijetnju dobrobiti životinja koje se fotografiraju, premještanje bi također spriječilo istraživače da proučavaju životinje pomoću kamere. Kao rezultat toga, kritično je važno dohvatiti kamere. Fotoaparat često također zahtijeva servis kako bi se riješio prljavštine, plijesni, prašine i drugih ostataka koji bi mogli ometati funkciju fotoaparata.
Kamera zamka se može koristiti za praćenje ugrožene populacije životinja, a može se koristiti i za praćenje divljih životinja u područjima gdje ljudi često imaju sukobe s divljim životinjama. Na primjer, mnogi državni parkovi u Sjedinjenim Državama koriste zamke s kamerama kako bi držali na oku populaciju medvjeda, posebno tražeći ponavljače koji dovode sebe ili ljudske posjetitelje u opasnost.