Odvodnja kanalizacije može se odnositi na proces odvodnje viška vode s ulica i nogostupa. Ovaj proces je poznat pod različitim nazivima, uključujući oborinsku drenažu u Sjedinjenim Državama, sustav odvodnih bunara u Ujedinjenom Kraljevstvu ili odvodnju oborinskih voda u Australiji i Novom Zelandu. Obično postoje ulazi koji dopuštaju višak vode i kanalizacije da teče u sustav. Ova vrsta odvodnje gotovo je uvijek odvojena od sanitarnog kanalizacijskog sustava nego što obrađuje ljudski otpad.
Općenito govoreći, postoje dva različita oblika kanalizacijskih odvodnih otvora: rešetkasti dovodni otvori i bočni ulazi. Bočni ulazi smješteni su uz puteve i poboljšavaju protok kanalizacije tako što su pritisnuti na invertu kanala. Naribani ulazi će imati male željezne šipke postavljene u njih kako bi se osiguralo da veliki komadi krhotina ne uđu u sustav. Ove šipke su obično raspoređene tako da voda može nesmetano teći.
Manji predmeti koji ipak prođu kroz rešetkaste rešetke ulaza tada se hvataju u jamu, koja se nalazi neposredno ispod ulaza. To omogućuje da voda teče izravno u kanalizacijski sustav odvodnje bez da bude opterećena previše predmeta. Također postoji velika razlika u sustavima različitih nacija kada je riječ o funkciji jame. U SAD-u, jarka ne sprječava izlazak štetnih plinova poput metana, dok su u Ujedinjenom Kraljevstvu, jame također poznate kao “gulley-pots”, i one sprječavaju izlazak otrovnih plinova.
Kada voda prođe kroz kanalizacijski sustav odvodnje, ona se šalje u ocean, kanal, jezero ili bilo koje drugo veće vodeno tijelo kroz jedan izlaz. Voda do te točke dolazi kroz cijevi, koje nemaju druge metode obrade vode osim jame. Povremeno će biti i umjetni iskopi koji će biti posljednja stanica za vodu.
Lokalne vlasti ponekad su kritizirane jer nemaju bolje metode za pročišćavanje vode prije nego što joj dopuste da iscuri u rijeke i jezera. To je zato što voda koja ulazi u kanalizacijski sustav odvodnje može postati jako prljava na svom putu. Kada voda teče niz cestu prema ulazima, ona ima tendenciju skupljati onečišćujuće tvari kao što su motorno ulje, olovo i razne druge tvari koje su štetne za vodoopskrbu. Omogućavanje da takva zagađena voda uđe u vodeno tijelo kao što je jezero moglo bi biti opasno. Uz štetne učinke koje može imati na faunu, postoji i mogućnost da se jezero iskoristi kao gradski izvor vode.
Mnogi ljudi stoga smatraju da je bitno da lokalna tijela uprave koriste razvojne prakse niskog utjecaja kako bi se smanjila količina prljavštine koja ulazi u vodu na putu do kanalizacijskog sustava odvodnje. Ove prakse uključuju usmjeravanje otpadne vode s popločanih površina u neobložene jarke. Većina općina uspijeva zadržati svoje kanalizacijske sustave odvodnje odvojenim od sanitarnog kanalizacijskog sustava, što sprječava odlaganje neobrađenog ljudskog otpada u okoliš.