Kapitalizam katastrofe je pojam koji se odnosi na stvaranje profita na temelju pojave neke vrste katastrofe. Pojam je prva skovala Naomi Klein u svom djelu Doktrina šoka i fokusira se uglavnom na velike poslovne aktivnosti koje nastoje stvoriti proizvode koje potrošači zatim kupuju zbog straha od neke vrste potencijalne ili nadolazeće katastrofe. S vremenom se termin kapitalizam katastrofe primjenjivao na profite ostvarene krčenjem šuma, tijekom i nakon prirodne katastrofe, pa čak i u marketingu proizvoda na način koji stvara tjeskobu koja se može ublažiti samo konzumacijom određenog proizvoda.
U mnogim slučajevima, kapitalizam katastrofe nastaje zbog marketinških napora da se zaustave nesigurnosti ili strahovi koje potrošači imaju. Na primjer, osiguravajuće društvo može koristiti grafičke prikaze posljedica tornada ili poplave kao sredstvo za poticanje potencijalnih kupaca da kupe osiguranje koje bi ih zaštitilo u slučaju da se te vrste katastrofa dogodi u njihovim područjima. Na sličan način, tvrtka koja prodaje opremu i potrepštine za kampiranje može krenuti s marketinškom kampanjom koja naglašava spremnost u slučaju da pristup vodi, struji i drugim komunalnim uslugama bude prekinut nakon uragana ili čak neke vrste katastrofe koju je napravio čovjek. Uz svaki scenarij, ideja je dočarati slike u glavama potrošača koje su alarmantne, stvaraju brigu i napetost, a zatim ponuditi rješenje u obliku proizvoda ili određene linije proizvoda.
Zagovornici kapitalizma katastrofe često ukazuju na činjenicu da, iako tehnike koje se koriste za privlačenje pozornosti potrošača mogu biti pomalo intenzivne, one predstavljaju događaje koji su se dogodili u prošlosti i koji bi se mogli ponoviti, s obzirom na prave okolnosti. Imajući to na umu, promicanje kupnje i pravilne upotrebe roba i usluga ne smatra se drugačijim od promicanja bilo koje vrste potrošnih proizvoda. Iz ove perspektive, ovaj pristup generiranju prihoda u situaciji slobodnog tržišta nije ništa drugo nego identificiranje potrebe i nuđenje sredstava za zadovoljenje te potrebe.
Krititelji koncepta kapitalizma katastrofe ponekad primjećuju da je na poslu više od jednostavnog uživanja u prednostima slobodnog tržišta. Ponekad motivacija može biti podjednako politička koliko i ekonomska. Ovaj jedinstveni hibrid političke ekonomije oslanja se na stvaranje iluzije da će, ako se ne poduzme određeni pristup, posljedice često biti strašne za generacije koje dolaze. Stvaranjem straha, nada je da će potrošači donijeti brze odluke umjesto da sami vagaju dokaze i utvrđuju je li dati proizvod ili pristup stvarno odgovor ili bi drugo rješenje proizvelo jednako učinkovite rezultate. Ovaj pristup može se koristiti za opravdanje stvaranja vladine inicijative ili čak za podršku ideji ukidanja dane inicijative, ovisno o ciljevima pojedinca ili grupe koja podupire akciju.