Kapnometar ili kapnograf je medicinski instrument koji mjeri količinu ugljičnog dioksida (CO2) u izdahnutom dahu pacijenata. Ovi uređaji se koriste u brojnim okruženjima, od terena do operacijskih dvorana, a opskrbljuju ih mnoge tvrtke za medicinsku opremu i opskrbu. Modeli dizajnirani za specifične primjene kao što je anestezija mogu imati posebne značajke koje su dizajnirane da ih učine lakšima i učinkovitijima za korištenje.
Kada zdravi ljudi izdahnu, zrak izbačen iz pluća nosi CO2 kao rezultat izmjene plinova koja se događa u plućima, pri čemu je ugljični dioksid otpadni produkt unutarnjeg metabolizma. Postoje situacije koje mogu ometati izmjenu plinova u plućima, promijeniti sastav plinova u plućima ili otežati ljudima uklanjanje CO2 iz tijela, a kapnometar se može koristiti za prepoznavanje promjena u istjecanju CO2 koje bi mogle ukazuju na to da se javlja medicinski problem.
U anesteziji, kapnometar je jedan od mnogih uređaja koji se koriste za praćenje pacijenta tijekom operacije. Promjene razine ugljičnog dioksida koji se izdahne tijekom operacije mogu ukazivati na problem s anestezijom ili na pojavu kirurške komplikacije. Praćenjem količine CO2 koju pacijent izdahne tijekom vremena ili s volumenom svakog udisaja, anesteziolog može ostati upozoren na pojavne znakove problematične komplikacije.
Kapnometrija se također koristi u jedinici intenzivne njege, kada su pacijenti stabilno, ali još uvijek u kritičnom stanju. Uređaj može pokazati kada se razine CO2 mijenjaju, upozoravajući njegovatelje na promjenu stanja pacijenta i na mogućnost problema s plućima. Kao i drugi uređaji koji se koriste u intenzivnoj njezi, kapnometar se može programirati za prijenos na udaljeno mjesto za nadzor tako da ga medicinske sestre mogu promatrati u stanici za njegu. Također se može povezati s daljinskim alarmom koji signalizira kada razine dosegnu opasnu točku.
Kapnometar se također može koristiti u studijama disanja. Bolesnike s respiratornim problemima kao što su astma, poremećaj kronične plućne opstrukcije, emfizem i tako dalje može se zatražiti da se podvrgnu studiji disanja kako bi liječnik mogao prikupiti važne informacije o pacijentovoj funkciji pluća. Te se informacije mogu koristiti za praćenje stanja pacijenta, prikupljanje podataka o uspješnosti plana liječenja ili za uspostavljanje početne vrijednosti na koju se može pozivati tijekom liječenja i procjena u budućnosti.