Karamela se dobiva kuhanjem šećera do visoke temperature od oko 340°F (170°C). Ima mnogo primjena u slatkišima i umacima, te kao preljev za deserte kao što je creme brulee.
Ovaj slatkiš ima prepoznatljivu tamnosmeđu boju i bogat okus koji sugerira vaniliju. Domaći kuhari će mu vjerojatno dodati još malo vanilije dok se kuha, kako bi pojačali ovaj okus. Kakao se također može dodati za čokoladnu karamelu, ili rum za okus ruma s maslacem.
Kuhar bi trebao polako zagrijati šećer u potpuno čistoj tavi, miješajući smjesu jednako čistom žlicom. To pomaže šećeru da se pretvori u karamel, a ne da kristalizira. Kuhar treba miješati smjesu dok ne zakipi, a zatim je maknuti s vatre bez daljnjeg miješanja.
Jedan popularan južnoamerički recept koji koristi ovaj oblik šećera je kolač od karamela. Kolač je žuti kolač, ponekad aromatiziran karamel sirupom, ali glazura je ono što ovu tortu čini posebnom. U glazuri se mlijeko i smeđi šećer kuhaju zajedno do stupnja mekane kuglice, ili oko 234°F (112°C). Dodaju se maslac i vanilija te se miješa dok se glazura ne sjedini. Ova iznimno slatka poslastica omiljena je na rasprodajama peciva i obiteljskim okupljanjima.
Karamel umak je također popularan kao preljev za sladoled. Princip je isti kao i glazura, ali se smjesa drži u tekućinijoj formi. Obično je najbolja kada se poslužuje toplo preko sladoleda. Neki kuhari također vole preliti umak preko žute torte i poslužiti je sa sladoledom od vanilije.
Kao konfekcija, karamela može seći još u 1650-te godine, kada su Amerikanci prvi put počeli kuhati vlastite kotlove slatkiša. Karamele su postale toliko popularne da su mnogi poznati proizvođači slatkiša, uključujući Hershey, počeli s izradom ove poslastice. Milton Hershey je naučio o čokoladi dok je tražio nove premaze za svoje karamele.
Žvakaća, slatka i bogata, karamela je poslastica sama, u torti, preko sladoleda ili premazivanju kiselom jabukom. To je starinski okus.