Kardiomegalija je medicinski izraz koji se koristi za opisivanje uvećanog srca. Smatra se simptomom, a ne stanjem, kardiomegalija se može pojaviti kao odgovor na različite okolnosti koje mogu uzrokovati da srčani mišić radi teže nego normalno. Liječenje povećanog srca ovisi o temeljnom uzroku i može uključivati upotrebu lijekova i zahtijevati operaciju. Ako se ne liječi, kardiomegalija može rezultirati preranom smrću.
Situacije koje mogu doprinijeti razvoju kardiomegalije mogu uključivati urođena stanja, bolesti i oštećenje funkcije tjelesnog sustava. Osobe rođene sa srčanom manom mogu razviti uvećano srce zbog nepravilne cirkulacije krvi kroz srčani mišić. Određene bolesti mogu uzrokovati da srčani mišić pumpa jače od normalnog, kao što su anemija, visoki krvni tlak i bolest srčanih zalistaka. Druga stanja, kao što su poremećaji štitnjače i aritmije, mogu doprinijeti prenaprezanju srca. Nepravilna obrada i distribucija proteina i minerala unutar tjelesnog sustava također može dovesti do slabljenja srčanog mišića što negativno utječe na rad srca.
Neke osobe koje razviju kardiomegaliju mogu ostati asimptomatske, što znači da nemaju simptome. Drugi mogu postupno pokazivati znakove koji ukazuju da je njihova srčana funkcija ugrožena. Poteškoće s disanjem, vrtoglavica i nedostatak zraka uobičajeni su znakovi povezani s povećanim srčanim mišićem. Neki pojedinci mogu iznenada razviti abnormalni srčani ritam, poznat kao aritmija. Dodatni simptomi mogu uključivati oticanje donjih udova i prstiju te uporan kašalj.
Mogu se provesti niz dijagnostičkih pretraga kako bi se potvrdila kardiomegalija. Nakon prve konzultacije i pregleda kod liječnika, pojedinac se može poslati na niz pretraga. Krvni testovi mogu se naručiti kako bi se procijenile razine tvari, kao što su hemoglobin, broj krvnih stanica i trombocita, te kako bi se isključila druga stanja. Slikovno testiranje, uključujući magnetsku rezonancu (MRI), rendgenski snimak i kompjuteriziranu tomografiju (CT), može se provesti za procjenu stanja srčanog mišića. Dodatno, može se naručiti elektrokardiogram za procjenu električne aktivnosti srca.
Liječenje povećanog srca usredotočeno je na ispravljanje osnovnog stanja i ublažavanje nepotrebnog stresa na srčani mišić. Osobama čija je kardiomegalija uzrokovana prisutnošću zatajenja srca mogu se propisati lijekovi za ublažavanje simptoma. Diuretici, beta blokatori i inhibitori enzima koji pretvara angiotenzin (ACE) mogu se primijeniti za snižavanje krvnog tlaka, ublažavanje oteklina i zadržavanja vode te poboljšanje rada srca. Oni kojima lijekovi možda neće biti dovoljni mogu zahtijevati operaciju.
Implantacija umjetnih instrumenata, kao što je implantabilni kardioverter-defibrilator (ICD) ili pacemaker, može biti potrebna za praćenje, stabilizaciju i podršku pravilnog srčanog ritma. Ako je povećano srce pojedinca uzrokovano oštećenim zaliskom, može se izvesti kirurški zahvat kako bi se neispravan zalistak zamijenio umjetnim ili donora. U kritičnim slučajevima kada se stanje pojedinca možda ne može kontrolirati lijekovima, a svi drugi načini liječenja nisu uspjeli, transplantacija srca može biti jedina preostala opcija.
Komplikacije povezane s povećanim srcem ovise o dijelu srca koji je zahvaćen, ozbiljnosti povećanja i temeljnom uzroku. Oni čije proširenje srca potječe od lijeve klijetke pod povećanim su rizikom za razvoj zatajenja srca, što se događa kada srce nije u stanju ispuniti zahtjeve koje mu tijelo postavlja. Neke osobe s kardiomegalijom mogu razviti šum na srcu ili krvne ugruške. Ostale komplikacije povezane s ovim stanjem uključuju srčani udar i iznenadnu smrt. Pojedinci kojima je dijagnosticirana stanja poput koronarne arterijske bolesti, visokog krvnog tlaka i bolesti srca imaju povećan rizik za razvoj proširenog srca.