Kartica za proširenje je elektronička ploča koja dodaje više funkcionalnosti stolnom računalu. Te su kartice instalirane u utor za proširenje matične ploče računala i omogućuju računalu da obavlja dodatne funkcije koje matična ploča ne nudi. Video kartice i zvučne kartice su uobičajeni primjeri: dodana nova video kartica će poboljšati trodimenzionalnu snagu obrade grafike računala, dok nova zvučna kartica može poboljšati audio ulaz računala.
Postoje alternativni izrazi koji se koriste za ovu vrstu kartice, a poznata je i kao ploča za proširenje, dodatna kartica, adapter sučelja ili interna kartica. Općenito, između jedne i sedam kartica za proširenje može se instalirati u sustav stolnog računala. Prijenosna računala ne koriste standardne kartice zbog svog malog faktora oblika, iako često mogu prihvatiti prijenosnu PCMCIA karticu koja nudi dodatne funkcije.
Altair 8800, razvijen sredinom 1970-ih, bio je prvo mikroračunalo koje je dodalo sabirnicu kartice za proširenje. Godine 1981. IBM® je lansirao svoje prvo računalo s XT sabirnicom, koja je kasnije zamijenjena 16-bitnom ISA. Uvođenje PCI sabirnice 1991. rezultiralo je modernim oblicima adaptera sučelja koji su pružali dodatne prednosti osim poboljšane grafike i zvuka.
Većina kartica je umetnuta u PCI ili “Peripheral Component Interconnect” utore, koji su integrirani krugovi ugrađeni na matičnu ploču. Jedan rub kartice koji drži kontakte ili ključeve umetnut je u utor. Time se uspostavlja električni kontakt između matične ploče i integriranih krugova kartice.
Standardni adapteri sučelja, kao što su grafičke kartice i zvučne kartice, nude razne dodatne funkcije. Neke video kartice nude, na primjer, snimanje videa, MPEG 2 i MPEG 4 dekodiranje, svjetlosnu olovku i mogućnost povezivanja s više monitora. Zvučne kartice mogu dodati funkcije za skladanje glazbe, uređivanje audio prezentacija i druge multimedijske aplikacije.
Postoje neke “niskoprofilne” kartice koje se uklapaju u računalni okvir niže visine. Neke se koriste isključivo za vanjsko povezivanje kao što su modemske kartice, mreža za pohranu podataka (SAN) i mrežne kartice, koje se obično nazivaju I/O kartice ili ulazno/izlazne kartice. USB karticu uglavnom koriste korisnici kojima su potrebni dodatni USB ili Firewire portovi.
PC kartica za proširenje može se umetnuti samo u računala s dostupnim utorima za proširenje. Računala kao što su Apple Macintosh® i drugi sustavi sve u jednom ne prihvaćaju ove kartice.