Što je karus?

Šaran je vrsta iz obitelji Cyrinidae koja se nalazi u europskim i azijskim slatkovodnim jezerima i rijekama. S tipičnom težinom od približno 3 kilograma, karas se smatra šaranom srednje veličine. Boja ovog šarana općenito je zlatna sa zelenim leđima i crvenim perajama, ali oblik može uvelike varirati od vitkog i mršavog do savršeno okruglog. Ova se posebna vrsta obično uzgaja i konzumira u Aziji i Rusiji te je omiljeni ulov europskih sportskih ribolovaca. Karas se također ponekad drži u ribnjacima ili akvarijima kao kućni ljubimci ili ukrasne ribe.

Slatkovodna jezera, potoci i rijeke bez jake struje omiljeno su stanište karaša. Ove ribe jedu alge i druge vodene biljke uz male škote i druge školjke. Karas nema želudac ni zube i žvače hranu škržnim grabljama uz ploču za žvakanje.

Jedinstvena sposobnost karaša je njegova sposobnost preživljavanja unatoč tome što mu je mjesecima nedostajao kisik. Vrsta počinje pohranjivati ​​glikogen, izvor energije, jer se temperatura vode počinje hladiti s početkom zime. Struktura šaranskih škrga također se mijenja na način koji povećava unos kisika. Sposobnost kara da preživi bez kisika tijekom zimskih mjeseci privukla je pozornost mnogih znanstvenika koji se nadaju da će to znanje primijeniti u liječenju bolesti gladovanja kisikom koje mogu ubiti ljude.

Ova vrsta šarana pomalo je uobičajen sastojak u kineskoj kuhinji. Budući da je karas jednostavan za održavanje i relativno jeftin za uzgoj, obično se prži i služi kao predjelo. Također se pirja, marinira u octu ili dodaje u juhu s tofuom.

U Rusiji je karas pečen u kiselom vrhnju tradicionalno jelo. Pečenjem šarana u kiselom vrhnju meso zadržava vlagu. Riba se prije pečenja često puni koprom i lukom. Karas je koščat, ali ima malo masti.

Sportski ribolovci u Europi često hvataju karaša u slatkovodnim potocima, rijekama i jezerima. Štapovi, koluti i plovci za karaša tipična su oprema. Udice se zamame i ostave da stoje uz dno dok šaran ne ugrize. Mamac se može kupiti kao sušeni prah i pomiješati s vodom kako bi se napravila pasta, ali se mogu koristiti i puževi.

Iako ova vrsta nije široko dostupna za kupnju jer su druge vrste poput koia popularnije, karasi se ponekad nalaze u slatkovodnim akvarijima i ukrasnim vrtnim ribnjacima. Smatra se srodnikom obične zlatne ribice iako joj nedostaje ista intenzivna zlatna boja.