Jezični izraz “katafora” opisuje oblik rečenične strukture ili fraze u kojoj zamjenica ili druga referenca prethodi stvari na koju se odnosi. U lingvistici se za ovaj izraz kaže da se “suodnosi” na kasniji izraz. Može se odnositi na jednu rečenicu ili na niz rečenica. Katafora je umjereno česta u engleskom jeziku, iako je obrnuto od normalne strukture, koja se naziva anafora.
U anafori, zamjenica ili druga referenca dolazi iza imenice. Na primjer, rečenica “čim je Jane stigla kući, otišla je u krevet” primjer je anafore. Zamjenica (“ona”) pojavljuje se iza antecedenta (“Jane”), dajući čitatelju do znanja da je Jane subjekt rečenice prije nego što je kasnije nazove “ona”. Zamjenica u anafori naziva se “anafora”, a ova upotreba se prenosi u kataforu.
Nasuprot tome, u katafori je redoslijed reference obrnut. Razmislite o rečenici “čim je stigla kući, Jane je otišla u krevet.” U ovom slučaju, zamjenica (“ona”) se pojavljuje prije referenta (“Jane”). Zamjenica se tako pojavljuje prije nego što u rečenici postoji naznaka na što bi se mogla odnositi. Čini se kao da bi ova rečenična struktura trebala biti zbunjujuća, ostavljajući čitatelja da se pita tko je “ona”, ali zapravo je katafora toliko česta u engleskim rečenicama da čitatelj zna nastaviti dalje u potrazi za identitetom subjekta.
Rečenica “čim je stigla kući, Jane je otišla u krevet” primjer je stroge katafore, jer koristi zamjenicu za upućivanje na prethodnik. Nestroge katafore primjenjuju istu strukturu, ali s imenicom ili imeničkim izrazom kao anaforom umjesto zamjenice. U slučaju rečenice “nakon duge potrage, krivac je bio Charlie”, na primjer, anafora je “krivac” umjesto zamjenice kao što je “on”.
U literaturi ova vrsta rečenične strukture često služi za stvaranje napetosti. Autor se možda želi anonimno pozvati na osobu ili stvar kako bi potaknuo čitatelja da nastavi čitati. Reklamni primjerak koji glasi “Divlja je! Predivno je! To je čudno! Ovo je četvrti godišnji Noć vještica Spooktacular!” ili slično koristi kataforu kako bi stvorio ugodan osjećaj napetosti kod čitatelja, navodeći ih da se pitaju što je to što može biti tako divlje, divno i čudno.