Katapult je ratni stroj namijenjen bacanju neke vrste projektila. Iako se pojam može primijeniti na moderno oružje koje baca svoj teret, obično se podrazumijeva da se odnosi na specifičnu vrstu metalnog i drvenog stroja popularnog tijekom srednjeg vijeka u Europi.
Najraniji tip katapulta bio je u biti veliki samostrel, koji je ispaljivao projektil ravno u neprijatelja ili u blagi luk. Grci su bili odgovorni za prvi od njih, gastraphete i oxybeles, pri čemu je prvi bio veliki samostrel pričvršćen na trbuh, a drugi je bio samostrel na tronošcu. Aleksandar Veliki je dobro iskoristio ovu primitivnu vrstu katapulta, koristeći ih za razbijanje opsada, kao što je poznata Opsada Tira. Rimljani su uzeli grčki model i preobrazili ga u vlastitu, sofisticiraniju balistu, koja je s vremenom postala jedno od sastavnih oružja Rimskog Carstva i koju mnogi smatraju najsofisticiranijim ratnim oružjem napravljenim u bilo kojem trenutku prije industrijskog Revolucija.
Prva vrsta katapulta koja podsjeća na onu koju većina ljudi zamišlja kada čuju riječ ispravno je poznata kao onager. Katapult onagera sastoji se od čvrstog drvenog okvira i ruke koja drži remen koji se može spustiti kako bi se pohranila energija. Ova energija, kada se oslobodi, pokreće ruku u luku, bacajući sve što je u remenu na velike udaljenosti. Onagri su bili vrlo popularni u opsadama, koristili su se za lansiranje ogromnog kamenja da bi nanijeli štetu pri udaru. Alternativno, projektili bi se mogli obložiti nekom vrstom zapaljivog materijala i lansirati kao goruće kugle prema svojoj meti.
Druga vrsta katapulta, koji se oslanja na protuuteg, a ne na navijanje užeta, je trebuchet. Smatra se da je ovaj tip katapulta nastao u Kini negdje u 5. stoljeću prije Krista, iako u Europu nije stigao još tisuću godina. Trebušet katapult se u osnovi sastoji od ogromne protuutege pričvršćene na kratku stranu duge ruke i remena pričvršćene na dugu stranu. Kratka ruka se tada podiže u zrak, u kojem trenutku se trebušet nagiba i treba ga samo otpustiti kako bi gravitacija djelovala i lansirala bilo koji teret koji se nalazi u remenu.
Trebušet je mnogo točniji od onagera ili većine drugih vrsta opsadnog oružja, i kao rezultat toga bio je poželjniji za uništavanje određenih dijelova zida prilikom opsade utvrde ili dvorca. Također se koristio tijekom srednjovjekovnog ratovanja za bacanje mrtvih tijela ljudi zaraženih kugom preko zidova u pokušaju da se zaraze oni unutar njih.