Katedrala je crkvena građevina kojom predsjeda biskup, a time i središnja crkvena zgrada biskupije, upravne jedinice veće crkve. Nalazi se u hijerarhijskim kršćanskim denominacijama kao što su Katolička i Anglikanska crkva. Zgrada je često, iako ne uvijek, velika, impresivna građevina, iako nisu sve velike, impozantne crkvene građevine zapravo katedrale.
Riječ je skraćena od izraza katedralna crkva, u kojem se koristi kao pridjev. To je crkva u kojoj se nalazi katedrala – latinski za “stolicu” – biskupa. U antičkom svijetu stolica je bila simbol i učitelja i magistrata, te stoga idealna za predstavljanje moći i dužnosti biskupa.
Ono što građevinu čini katedralom jest prisutnost biskupa, a ne nešto što je svojstveno samoj strukturi. Stoga crkvena zgrada može dobiti ili izgubiti ovaj status. Neke su građene kao katedrale, ali druge nisu. Crkvene građevine koje su izgubile svoj status nazivaju se protokatedralama. Osim toga, crkvena zgrada može privremeno služiti kao katedrala, u kojem slučaju se naziva prokatedrala.
U Katoličkoj crkvi, sustav katedrale je složeniji od jedne crkve koja upravlja svakom biskupijom. Neke biskupije imaju sukatedrale koje dijele vlast. Uz jednostavnu katedralnu crkvu, postoje i one s sve većom razinom autoriteta i dostojanstva: metropolitička crkva, primatijska crkva i patrijarhalna crkva, od kojih svaka upravlja svim katedralama i drugim crkvama niže u hijerarhiji unutar svoje jurisdikcije.
Iako katedrale ne moraju biti složene građevine, mnoge jesu, jer su često građene da vizualno sugeriraju snagu i slavu crkve. Te su građevine, dakle, među najvećim, najljepšim i najposjećenijim crkvenim građevinama na svijetu, i obično glavni orijentir u gradovima koje zauzimaju.