Katoličko bračno savjetovanje može se odnositi ili na predbračno savjetovanje i programe obrazovanja koje nudi Katolička crkva ili na savjetovanje parova koje pružaju svećenici ili stručnjaci za mentalno zdravlje. Rimokatolička crkva kao organizacija općenito je vrlo predana promicanju svetosti braka i dobrobiti obitelji. Kao rezultat toga, u mnogim zemljama rimokatolici koji se planiraju vjenčati moraju završiti opsežan program savjetovanja prije braka. Za one parove koji su već vjenčani, svećenici i vjerski djelatnici u njihovoj lokalnoj župi mogu ponuditi neformalno katoličko bračno savjetovanje kako bi riješili nesuglasice koje se mogu pojaviti. Neki parovi također mogu iskoristiti usluge savjetovanja koje nude stručnjaci za mentalno zdravlje koji uključuju njihovu katoličku vjeru u svoje savjetovanje.
U Sjedinjenim Državama, kao i u nekim drugim zemljama, parovi koji se žele vjenčati u rimokatoličkoj župnoj crkvi moraju sudjelovati u katoličkom bračnom savjetovanju. U Sjedinjenim Državama program se zove Pre-Cana i sastoji se od pojedinačnih sastanaka s bračnim savjetnikom, psihološkog testiranja i grupne rasprave i edukacije o katoličkom obiteljskom životu i društvenom podučavanju. U nekim se župama specijalizirane verzije Pre-Cane nude starijim parovima ili parovima koji su prethodno bili vjenčani kako bi se zadovoljile njihove specifične potrebe.
Mnogi katolički parovi radije primaju savjete od stručnjaka koji dijeli njihovu vjeru i njezine vrijednosti. Neki psiholozi, savjetnici i klinički socijalni radnici nude katoličko bračno savjetovanje koje kombinira psihoterapeutske i savjetodavne tehnike s katoličkom duhovnošću i savjetima koji su u skladu s crkvenim učenjima. Kako Rimokatolička crkva ne dopušta razvod, ciljevi katoličkog bračnog savjetovanja mogu biti sasvim drugačiji od onih svjetovnog savjetovanja. Na primjer, dok se svjetovni savjetnik može usredotočiti na to treba li par ostati zajedno, u katoličkom bračnom savjetovanju naglasak može biti na pronalaženju načina za postizanje pomirenja između zavađenih supružnika.
Mnoge župe nude članovima crkve priliku razgovarati sa svećenikom ili drugim članom osoblja o bračnim poteškoćama. Većina članova klera prolazi obuku u osnovnim vještinama savjetovanja dok su u sjemeništu, iako nemaju svi svećenici specijaliziranu obuku iz bračne terapije. Ova vrsta savjetovanja često je kratkotrajna i neformalna i može se odvijati u crkvenom uredu. Često će svećenik ili član osoblja procijeniti situaciju para i, ako je potrebno, preporučiti ili par ili oba supružnika kao pojedince profesionalnom savjetniku.