Riječ prezir općenito znači imati prezir prema nečemu ili nekome. U pravnom smislu, pojam nepoštivanja suda ne obuhvaća samo omalovažavanje suda, već i nepoštivanje sudskog naloga ili radnje koja može ometati provođenje pravde. Nepoštovanje može biti građansko ili kazneno; građanski nepoštovanje uključuje radnju protiv osobe koja proizlazi iz građanskog postupka, kao što je neplaćanje uzdržavanja za dijete; kazneni nepoštovanje smatra se kaznenim djelom protiv društva, kao što je miješanje u sudski postupak ili omalovažavanje dostojanstva suda.
U običajnom pravu sudac se smatra predstavnikom zakona, a iskazano mu nepoštivanje predstavlja nepoštivanje zakona. To je tumačenje koje ovlašćuje optužbu za kazneno nepoštovanje svakoga tko ismijava sud ili zakonodavno tijelo. U SAD-u, optužbe za nepoštivanje suda mogu se podnijeti protiv svakoga tko odbija poslušati sudski nalog, koji viče ili ometa u sudnici, tko održava prosvjed izvan sudnice što dovoljno remeti sudske stvari unutar sudnice ili tko odbija odgovoriti pitanja koja mu je uputio sudac. Sucima je dana velika sloboda u određivanju jesu li optužbe za nepoštovanje suda opravdane ili ne, ali su viši sudovi donijeli odluku da se takve optužbe trebaju podići samo ako postoji očigledna opasnost da se pravda osujeti.
Kazneni nepoštovanje može biti izravan ili neizravan. Izravni nepoštovanje suda provodi se u nazočnosti suca, na primjer kada odvjetnik ili svjedok vikne na suca ili odbije dostaviti dokaz za koji je izdan sudski poziv. Neizravni prijezir događa se izvan nazočnosti suca i uključuje stvari kao što je neprikladan pristup porotniku kako bi se raspravljalo o predmetu, prijetnja ili pokušaj podmićivanja porotnika ili tužitelja ili ometanje poslužitelja procesa. Američki sudovi donijeli su odluku da tri elementa moraju postojati kako bi se opravdala optužba za kazneno nepoštovanje. Sud je morao izdati jasan, razuman i konkretan nalog; prekršilac ili osoba optužena za nepoštovanje mora prekršiti tu naredbu; a povreda je morala biti namjerna ili namjerna.
Osoba optužena za kazneno djelo ima isto pravo na suđenje kao i svaka druga osoba optužena za kazneno djelo. Jedna od kritika rasprava o nepoštovanju suda u SAD-u je da isti sudac koji podiže optužbu često vodi raspravu i izriče kaznu. Druga zabrinutost je da se kazna kao što je zatvaranje može izreći neposredno prije održavanja rasprave, te da u nekim slučajevima kazna može biti neograničena sve dok sljedbenik odbija postupiti po nalogu. Primjer za to je kada novinar odbije sudu otkriti svoje izvore. Optužbe za nepoštovanje novinara rijetke su u SAD-u, međutim, zbog ustavne zaštite tiska.
Zakon o nepoštovanju suda iz 1981. razjasnio je definiciju i primjenu optužbi za nepoštivanje suda u Ujedinjenom Kraljevstvu. Dvije klasifikacije nepoštivanja suda su one radnje počinjene “pred sudom” i one koje su konstruktivne ili neizravne, koje se također nazivaju nepoštivanjem stroge odgovornosti. Djelo u lice uključivalo bi ometajuće ponašanje na sudu, nepoštivanje sudskog naloga ili kršenje sudskog postupka. Nepoštovanje stroge odgovornosti češće se koristi protiv tiska za objavljivanje potencijalno štetnog članka u vezi s otvorenim slučajem. Zakon također uključuje neovlašteno snimanje sudskog postupka te fotografiranje ili skiciranje pravde ili svjedoka pod definicijom kaznenog nepoštivanja.
Australski zakoni o kaznenom nepoštovanju paralelni su s britanskim, a također strogo kontroliraju što tisak može objaviti u vezi s bilo kojim otvorenim slučajem. U obje zemlje predmet se smatra otvorenim od trenutka izdavanja naloga ili uhićenja do završetka pravnog postupka. Novinari mogu objavljivati opise postupka, ali ne smiju otkrivati pozadinske materijale o optuženiku dok se ne donese presuda, uključujući sve prethodne kaznene osude. U slučajevima kada sudačka presuda izazove bijes javnosti, izvjestitelj može izvijestiti o činjenicama i iznijeti argument protiv presude, ali ne može kritizirati suca ili implicirati da je nekvalificiran bez riskiranja optužbe za kazneno nepoštovanje.