Kada je osoba optužena za počinjenje kaznenog djela, pravno zastupanje se obično smatra bitnim, ali može biti i skupo. Siromašni i slabijeg imovinskog stanja često imaju poteškoća s priuštivanjem odvjetnika za kaznena djela. Većina zemalja običajnog prava priznaje pravo na pravno zastupanje, što u većini slučajeva znači da će vlada osigurati odvjetnike okrivljenicima koji si nisu mogli priuštiti unajmiti svoje. To je poznato kao kaznenopravna pomoć. Ponekad vlade imaju vlastito osoblje odvjetnika za kaznenu obranu, dok u drugim slučajevima zapošljavaju usluge društva za pružanje kaznenopravne pomoći.
Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija i Ujedinjeno Kraljevstvo su među zemljama s programima pravne pomoći za kazneno djelo. U tim zemljama, pravo na zastupanje ili pravo na branitelja smatra se pravom svih okrivljenika. Ako osoba optužena za kazneno djelo ne može si priuštiti obranu, država će osigurati besplatne odvjetničke usluge kako se njena prava ne bi povrijedila. Nekoliko zemalja kontinentalne Europe jamči slična prava.
Kaznenopravna pomoć koju pruža država obično dolazi u obliku javnog branitelja. Javni branitelji su državni odvjetnici koje je sud dodijelio za rad s optuženicima za kaznena djela koji inače ne bi imali odvjetnika. Optuženici obično nemaju pravo glasa pri izboru svog javnog branitelja. U većini slučajeva, javni branitelji se dodjeljuju predmetima na temelju njihove dostupnosti, a ne nužno njihove stručnosti. Svi javni branitelji su vješti u kaznenoj obrani, ali obično imaju vještine izbrušene za najširi raspon kaznenih djela, za razliku od privatnih odvjetnika koji su specijalizirani za određene vrste obrane.
Većina zajednica ima organizacije poznate kao društva za pružanje pravne pomoći za kazneno djelo ili grupe za pružanje pravne pomoći u kaznenom djelu koje nude usluge savjetovanja i pravne pomoći osobama optuženim za kaznena djela. U tim grupama uglavnom rade dobrovoljci ili pro bono odvjetnici. Ponekad će vlade upućivati optuženike s niskim primanjima na usluge društva za pružanje kaznene pravne pomoći. U tim će slučajevima vlada plaćati društvu za usluge obrane. Većinu vremena te se usluge još uvijek smatraju uslugama obrane od kaznenih djela pro bono, jer se novac ne isplaćuje osobno odvjetniku, već neprofitnom društvu.
Osim rada s vladom na pružanju početne obrane, veliki dio posla društava za pravnu pomoć je pružanje besplatne pravne pomoći onima koji su već osuđeni za zločine. Kazneni zakon u većini mjesta dopušta osuđenim kriminalcima pravo na žalbu, ali pravno zastupanje nije uvijek zajamčeno nakon početnog suđenja. Optuženik koji smatra da je nepravomoćno osuđen može zatražiti pomoć pro bono odvjetnika kako bi podnio žalbu, tražio ponovno suđenje ili tražio smanjenje optužbi.