Kelacijska terapija je vrsta medicinske terapije, koja se najčešće koristi u tradicionalnoj medicini za liječenje raznih vrsta trovanja otrovnim metalima ili tvarima. Praksa je započela tijekom Prvog svjetskog rata kada su vojnici izloženi spojevima plina arsena dobivali injekcije tvari zvane dimerkaprol. Ovaj uglavnom neučinkovit tretman povezao je dimerkaprol s česticama arsena u krvotoku, dopuštajući da ih jetra ukloni. Često su bile prisutne teške nuspojave na dimerkaprol.
Do Drugog svjetskog rata ponovno se pojavilo pitanje potrebe za kelacijskom terapijom, pogotovo jer se olovna boja redovito koristila za prebojavanje brodova. Tadašnji liječnici zamijenili su dimerkaprol supstancom koja bi se vezala s olovom. Ipak, dimerkaprol, također nazvan BAL, i dalje je bio jedina kelacijska terapija za trovanje arsenom. Međutim, postupno su znanstvenici razvili novu kemikaliju, dimerkaptosukcinsku kiselinu (DMSA), koja je imala mnogo manje nuspojava. Danas je DMSA obično najbolji tretman za uklanjanje raznih toksina i metala, a najčešće se koristi u zapadnoj medicini.
Kelacijska terapija može biti dar od Boga kada dođe do slučajnog trovanja, kao što je dijete koje konzumira brojne vitaminske tablete sa željezom u sebi, ili kada se otkrije trovanje olovom. Ima malo nuspojava, iako se osoba mora paziti na razvoj ultraniskih razina kalcija, nazvane hipokalcemija, što može dovesti do srčanog udara. DMSA uklanja i druge važne metale osim otrovnih, pa se razine kemije u krvi često provjeravaju kako se terapija nastavlja.
Općenito, kelacijska terapija se primjenjuje putem intravenske linije, iako se neke vrste kelatora (vezujućih agenasa) mogu uzimati oralno. EDTA, uobičajeni kelator, može se davati rektalno, a ne oralno, što može smanjiti rizik od povraćanja. Ovisno o količini unesenih toksina, terapija će se možda trebati ponoviti, a ako je došlo do teškog trovanja, može biti indiciran boravak u bolnici.
Postoji nekoliko vrsta kelacijske terapije koje se smatraju eksperimentalnim ili alternativnim. Na primjer, neki alternativni lijekovi predlažu korištenje cilantra kao kelacijskog sredstva za rutinsko uklanjanje “toksina” iz krvi. Malo je znanstvenih dokaza da ova terapija produljuje život ili promiče zdravlje. Zanimljiva primjena kelacijske terapije koja se proučava je njezino korištenje kako bi se smanjilo otvrdnuće arterija (ateroskleroza).
Neki sugeriraju da bi terapija kelacijom mogla pomoći u uklanjanju nakupljanja plaka na arterijama i promicanju boljeg zdravlja srca, ali neke istaknute organizacije tvrde da ne donosi nikakvu korist. Takvu terapiju često nude alternativni ili komplementarni liječnici, a ne koriste je standardni kardiolozi. Organizacije poput American Medical Association, American Heart Association i US Food and Drug Administration sve osuđuju ovu metodu i sugeriraju da je upotreba oralnih kelatora kao “izvedive” metode smanjenja ateroskleroze u najboljem slučaju upitna praksa i dovodi u pitanje etika ljudi koji proizvode te kelatore ili zagovaraju njihovu upotrebu.