Kemijska kinetika proučava kemijske reakcije i kako se one mijenjaju na temelju različitih uvjeta. Primarno određivanje učinaka kemijske reakcije uglavnom je izvan stvarnog sastava tvari. Kemijska kinetika proučava te uvjete kako bi utvrdila kako i zašto se reakcija događa. Primarna primjena za znanost je stvaranje učinkovitih, nedestruktivnih i netrovajućih reakcija za upotrebu u proizvodnji, preradi materijala i farmaceutskoj industriji. Ipak, većina ovog područja je čista znanost i istraživanje.
Bazne metode i reakcije tijekom kemijske reakcije određuju sama kemikalija. Bez obzira na to koji su uvjeti prisutni, neki materijali neće reagirati s drugim kemikalijama ili čimbenicima okoliša. To čini osnovnu liniju koju koristi kemijska kinetika. Nakon što se reakcija shvati u kontroliranom okruženju, promjene reakcije mogu se izravno pripisati promjenama u uvjetima eksperimenta.
Osim onoga što početna tvar zapravo jest, stanje i koncentracija tvari igrat će važan čimbenik u kemijskoj kinetici. Ova dva čimbenika izravno su povezana sa stanjem početnog materijala, a ne okolišem. Stanje materijala odnosi se na to da li se radi o krutom, tekućem ili plinovitom stanju. Koncentracija je količina reaktanta u usporedbi s drugom tvari ili volumenom. To se može izraziti kao ‘dijelova na 1,000 X kemikalije’ ili kao postotak prostora koji se koristi u eksperimentalnom području.
Koncentracija materijala je od velike važnosti za kemijsku kinetiku iz dva razloga. Prvo, što je veća količina reaktanata, to će se reakcija dogoditi brže. Ovo je bio jedan od prvih velikih proboja na ovom polju i često se smatra točkom rođenja ove discipline. Drugi glavni učinak odnosi se na kemijsku interakciju. Ako je koncentracija dvaju reaktanata vrlo niska unutar treće nereaktivne tvari, tada će trebati značajno vrijeme da se dva reaktanata stvarno susretnu.
Osim fizikalnih svojstava materijala, okoliš je također velik dio kemijske kinetike. Čimbenici okoliša općenito se svode na temperaturu i tlak. Kako temperatura raste, reaktanti apsorbiraju toplinsku energiju i kreću se brže. To im omogućuje češću međusobnu interakciju, što ubrzava reakciju. Isto tako, veći tlak čini da se više djelovanja događa u manjem prostoru, povećavajući vjerojatnost da se reaktanti susretnu.
Posljednji glavni dio kemijske kinetike je uporaba katalizatora. Ove kemikalije ‘treće strane’ mijenjaju način na koji se reakcija odvija bez promjene krajnjeg rezultata reakcije. Katalizator će stupiti u interakciju s jednim ili više reaktanata i promijeniti njihov način ponašanja. To obično znači da povećavaju energiju, kreću se brže, više komuniciraju i povećavaju ukupnu brzinu reakcije. Kako bi bio katalizator, a ne reaktant, katalizatorski materijal mora ostati nepromijenjen tijekom reakcije.