Model Kerala zanimljiv je fenomen u indijskoj državi Kerala. Unatoč tome što je izuzetno siromašna, Kerala je vrlo visoko ocijenjena na većini indeksa ljudskog razvoja, u trendu koji se počeo javljati sredinom 20. stoljeća. Prvaci modela Kerala sugerirali su da bi se mogao koristiti kao nacrt za poboljšanje ljudskog razvoja u drugim zemljama u razvoju. Drugi su tvrdili da je to izolirani fenomen koji možda nije u konačnici održiv.
Događaji u Kerali prvi put su se počeli primjećivati 1970-ih, kada su ekonomisti primijetili da država, unatoč tome što je izrazito siromašna, ima visoku stopu pismenosti, zdrave građane i politički aktivno stanovništvo. Istraživači su počeli dublje ulaziti u ono što se događa u modelu Kerale, budući da se činilo da indeksi ljudskog razvoja pokazuju životni standard koji je usporediv sa životom u razvijenim zemljama, na djeliću prihoda. Standard razvoja u Kerali usporediv je s mnogim državama prvog svijeta i smatra se najvišim u Indiji.
Fenomen Kerale rezultat je nekoliko uvjeta i možda ga neće biti lako ponoviti. Već 1800-ih država je imala progresivan stav o obrazovanju i zdravstvu. Država je također promovirala radikalne stavove o kastinskom sustavu, proširivši obrazovanje na Nedodirljive 1860-ih. Osim toga, država ima povijest agresivnih javnih zdravstvenih praksi, uključujući opsežnu mrežu klinika i zdravstvenih edukatora.
Unatoč visokim standardima ljudskog razvoja, model Kerale je nisko rangiran u smislu industrijskog i gospodarskog razvoja. Visoka stopa obrazovanja u regiji rezultirala je odljevom mozgova, pri čemu su mnogi građani migrirali u druge dijelove svijeta radi zaposlenja. Sveukupno tržište rada u Kerali također je vrlo depresivno, što mnoge građane tjera da se presele u mjesta poput Dubaija, gdje mogu pronaći kvalitetno zaposlenje ili ih se u suštini može tretirati kao robove.
Uz masovnu migraciju stanovnika u područja s većim tržištima rada, u Kerali se pojavila neobična društvena raslojenost između obitelji migranata i obitelji koje ostaju zajedno. Obitelji migranata mogu si priuštiti brojne pogodnosti, od kojih mnoge nisu dostupne drugim građanima. Ovo raslojavanje je pitanje koje zabrinjava ekonomiste, zajedno s depresivnim tržištem rada i općenito niskim prihodima. Iako model Kerale zasigurno ilustrira jedan od načina za poboljšanje pismenosti i zdravlja stanovništva, on se nažalost ne čini solidnim rješenjem za pitanja razvoja.