Kerozin, ponekad poznat kao parafinsko ulje, je zapaljiva tekućina dobivena destilacijom nafte na visokoj temperaturi. Široko se proizvodi od 1846. godine, iako je postao popularan kao koristan element tek nekoliko godina kasnije, i to samo zahvaljujući radu nekoliko kemičara u udaljenim dijelovima svijeta. Kerosene Gaslight Company, osnovana 1851., bila je prva tvrtka na svijetu koja je prodavala ovo gorivo za komercijalnu i kućnu upotrebu.
Primarne upotrebe kerozina su grijanje i gorivo za vozila. Sve dok nije izumljena električna energija, bila je glavni izvor rasvjete, jer se naširoko koristila u kućnim lampionima. I dalje ga u tu svrhu koriste Amiši, ali ovo gorivo se smatra preopasnim da bi se koristilo u zatvorenim prostorima, a mnoge zdravstvene agencije ne ohrabruju njegovu upotrebu kao izvora rasvjete. Grijači na bazi kerozina, međutim, popularni su u Aziji, gdje je tekućina lako dostupna, te u trgovinama na otvorenom, gdje se prodaje kao alternativno gorivo za peći za kampiranje.
Kerozin se koristi kao primarni izvor goriva za mnoge tipove zrakoplova, uključujući rakete, iako se u ovom slučaju gorivo miješa s tekućim kisikom kako bi se proizveo dovoljno izvora grijanja. Iako ne postoje automobili koji bi mogli raditi na ovom proizvodu, mnogi ga ljudi koriste kako bi produžili vijek trajanja svog benzina ili spriječili smrzavanje plina tijekom zime. Važno je napomenuti da je ovo gorivo jednako hlapljivo kao i benzin, pa se njime treba pažljivo rukovati u svakom trenutku.
Iako je kerozin smrtonosan ako se proguta, kroz povijest se koristio za liječenje brojnih bolesti. Narodna medicina ga vidi kao moćan protuotrov za ugrize zmija, a često se koristi i za ubijanje ušiju i sprječavanje razmnožavanja komaraca. U nerazvijenim zemljama s ograničenim pristupom lijekovima, često se koristi kao zamjena za alkohol za liječenje posjekotina i opeklina, zaustavljanje krvarenja te protiv atletskog stopala i hemoroida.