Operacija turbina je relativno brza i jednostavna operacija koja pomaže otvoriti nazalne dišne putove i ublažiti kroničnu kongestiju, bol i upalu u nosu. Kirurg može koristiti skalpel ili alat za kauterizaciju kako bi uklonio dijelove kosti i hrskavice, stvarajući tako šire prolaze za zrak. Pacijenti koji imaju kronične prehlade, teške alergije, kongenitalne deformacije ili druga stanja koja uzrokuju česte probleme s disanjem mogu se sastati sa svojim liječnicima kako bi se detaljno upoznali s operacijom turbina. Operacija ima vrlo visoku stopu uspješnosti i malo je rizika od komplikacija.
Turbinate su male kosti prekrivene sluzom i hrskavicom koje strše u gornje nosne prolaze. Kada udahnuti zrak dođe u kontakt s turbinatima, on se vlaži i zagrijava ili hladi na tjelesnu temperaturu kako bi se zaštitili dišni putevi. Osim toga, strukture nalik dlačicama zvane cilije duž sluznice turbinata hvataju patogene i bakterije, sprječavajući ih da dođu do pluća. Problemi nastaju kada su okovi stalno nadraženi i upaljeni. Pune se krvlju i nabubre, blokirajući prolaz zraka. Operacija turbinata se razmatra tek nakon što se sprejevi za nos i drugi lijekovi pokažu neučinkovitima u ublažavanju problema s disanjem.
Ako liječnik odluči da je operacija turbina dobra opcija, može dogovoriti konzultacije s kirurgom. Kirurg može pregledati rendgenske snimke i nalaze fizikalnih pregleda kako bi odredio ozbiljnost i točnu lokaciju opstrukcije. Na dan zahvata pacijentu se obično daje lokalni anestetik i stavlja ga u naslonjač. Daje se fiziološka otopina u spreju da razbije sluz i omogući kirurgu bolji pristup kroz nosnicu. Koristeći dugačku cijev kamere koja se zove endoskop, on ili ona može zatim detaljno proučiti zahvaćene turbinate.
Postoji nekoliko različitih varijanti kirurgije turbina, ali najčešći se zahvat naziva submukozna resekcija. Uz pomoć endoskopa, kirurg napravi mali rez duž sluznice oštećene nosne školjke. Dio kosti se lomi na male komadiće i uklanja specijaliziranim kirurškim alatima. Nakon što se kost ukloni, obloga se obično šije šavom za otapanje.
Druga mogućnost operacije je kauterizacija. Električna žica visokog intenziteta se vodi do turbine i aktivira. Toplina koju proizvodi žica sagorijeva hrskavicu i cilije, a stvarnu kost ostavlja netaknutom. Kauterizacija je općenito vrlo učinkovita metoda otvaranja dišnih putova, ali većina kirurga preferira submukoznu resekciju jer bolje čuva važne cilije u nosu.
Nakon bilo koje vrste operacije turbina, pacijent može očekivati da će imati bolove i probleme s disanjem najmanje tjedan dana. Obično se propisuju umirujući sprejevi za nos i dekongestivi za ublažavanje simptoma. U većini slučajeva pacijenti se potpuno oporave za oko dva tjedna. Naknadni posjeti liječnicima važni su kako bi se potvrdio uspjeh zahvata i riješili sve dugotrajne probleme.