Kirurška onkologija odnosi se na vrstu onkologije koja liječi rak kirurškim zahvatom, općenito uklanjanjem tumora ili kancerogenog tkiva. Postoji određena zbrka oko toga tko se točno bavi kirurškom onkologijom, a to može varirati. Mnogo puta kada je kirurško liječenje raka opravdano, liječnici su pozvani opći kirurzi. No, u drugim slučajevima, oni koji se bave kirurškom onkologijom već su neko vrijeme trenirali posebno u ovoj temi i dio su male grupe stručnjaka.
Svatko tko se bavi kirurškom onkologijom, bez obzira na zvanje, može biti vješt u kirurškom uklanjanju tumora u većem dijelu tijela. Druge vrste kirurga mogu ukloniti tumore u kralježnici, skeletnoj strukturi ili mozgu. Ovo je obično samo početak liječenja raka kod ljudi. Nakon uklanjanja tumora, pacijentima će možda trebati usluge medicinskog onkologa koji će pomoći u primjeni kemoterapije i tražiti znakove remisije ili recidiva. Zapravo, često se može dogoditi da medicinski onkolog, koji nije kirurg, uputi pacijenta najprije kirurškom onkologu na operaciju prije kemoterapije. Medicinski i kirurški onkolozi mogu blisko surađivati kako bi pacijentima pružili najbolju skrb.
Ova specijalnost se smatra jednom od kirurških disciplina i ima drugačiju obuku od nekirurških oblika onkologije. Najmanje, opći kirurzi moraju završiti oko 5 godina post-medicinske specijalizacije iz opće kirurgije. Tada konkurencija postaje iznimno žestoka za kiruršku onkologiju. U SAD-u postoji manje od 20 programa koji nude ovu specijalnost. Ako kirurzi budu primljeni na jedan od ovih programa, provode još tri godine studiranja. Štoviše, sada postoje neke podspecijalnosti kirurške onkologije poput kirurgije raka dojke, koje mogu produžiti vrijeme studiranja.
Iako ova dodatna obuka zasigurno dobro obučava kirurga, mnogi ljudi možda neće svaki upoznati kirurškog onkologa jer ih je malo. Iako je kirurška onkologija specijalnost, pojam može definirati samo način liječenja koji najčešće prakticiraju opći kirurzi. Očito je da su kirurški onkolozi vrlo visoko obučeni stručnjaci, ali mnogo puta ova dodatna specijalizacija nije potrebna za izvrsnu njegu.
Budući da se pojam razvija, možda bi bilo bolje nazvati kirurgiju onkologijom i pristupom i disciplinom. Opći kirurzi to prakticiraju kada je potrebno za liječenje raka, a bez završene specijalizacije u tom području mogu odlučiti usredotočiti svoju karijeru na kirurško liječenje raka. S druge strane, opći kirurg može obaviti povremene onkološke operacije i mnoge druge zahvate. To bi moglo vrijediti za kirurge u manjim sredinama koji opslužuju raznoliku populaciju.