Klaonica je objekt u kojem se kolju životinje i odvijaju prvi koraci u procesu pakiranja mesa. Klaonice, također poznate kao klaonice ili klaonice, nalaze se diljem svijeta, a najveći poznati objekt u Tar Heelu, Sjeverna Karolina, pripada Smithfield Foodsu. Klaonice se bave širokim spektrom životinja koje se koriste za hranu u raznim regijama svijeta, uključujući svinje, guske, patke, kokoši, goveda, purane, koze, ovce i konje.
Tipični objekt uključuje držanje obora za životinje koje čekaju na klanje i “pod za ubijanje” gdje se životinje omamljuju kako bi se onesvijestile i potom iskrvarile. Omamljivanje je propisano zakonom u nekim regijama svijeta kao odgovor na zabrinutost za dobrobit životinja. Nakon što se iskrvari, leševe mogu obraditi i pregledati zdravstveni inspektori koji potvrđuju da je meso sigurno za jelo. Meso također mogu ocjenjivati inspektori i osoblje klaonica kako bi se utvrdilo kako se može označiti i prodati.
Postoje neke specijalizirane vrste klaonica. Zajednička klaonica može djelovati u mnogo manjem opsegu, pružajući farmerima mjesto za dovođenje životinja u mesnicu kada im je potrebno klanje samo nekoliko životinja. Neki mesnici imaju i mobilne klaonice koje voze do farme na kojoj se uzgajaju životinje kako bi se mogle prerađivati na licu mjesta.
Kosher i halal klaonice rukuju životinjama u skladu s vjerskim zakonima. I košer i halal objekti imaju izuzetak od zakona koji zahtijeva omamljivanje, a objekt može nadzirati vjerski autoritet ili službenik koji potvrđuje da se klaonica pravilno vodi. Meso iz takvih klaonica može biti skuplje, jer proces košer ili halal certifikacije zahtijeva više posla.
Organskim mesom se također može rukovati u zasebnim klaonicama kako bi se izbjeglo brkanje organskog i konvencionalno proizvedenog mesa tijekom klanja i prerade. Posebne klaonice moraju biti u skladu sa zdravstvenim kodeksom, kao i njihove konvencionalne kolege, i podložne su iznenadnim inspekcijama od strane predstavnika vlade koji mogu procijeniti uvjete u klaonici. Inspektori također mogu revidirati postrojenje za klanje kako bi potvrdili da je uistinu organski, košer ili halal.
Povijesno gledano, mnogi su gradovi imali barem jednu klaonicu, a gradovi poput Chicaga imali su veliki broj, što odražava činjenicu da je grad služio kao željezničko središte gdje su se brojne životinje mogle otpremati na klanje, a prerađeno meso se moglo poslati natrag. Ovaj trend se promijenio, jer građani često ne žele imati klaonice u blizini svojih kvartova zbog buke i mirisa. To je dovelo do pojave kolosalnih mesnih tvornica na centraliziranim lokacijama, umjesto manjih objekata koji rukuju ograničenim brojem životinja i raštrkanih po cijeloj regiji.