Sat samoobrane je radionica koja polaznicima daje osnovne vještine za obranu. U pravilu, ove tečajeve sponzorira i vodi ženska skupina ili policija, iako su otvoreni za sve članove zajednice. Ovisno o vrsti sata, radionica može trajati samo nekoliko sati subotom ujutro, ili može imati oblik više predavanja raspoređenih u nekoliko tjedana. Ljudi koji nisu upoznati s bilo kakvim borilačkim vještinama ili tehnikama samoobrane trebali bi jako razmisliti o pohađanju barem preglednog sata, jer će to poboljšati osobnu sigurnost i učiniti ih mnogo sigurnijim.
Stil klase samoobrane varira, ovisno o tome tko ga vodi. Općenito, nastavnik pretpostavlja da učenici uopće nemaju znanja o samoobrani. Stoga se podučavaju jednostavni obrambeni pokreti, a ne složeni koji zahtijevaju puno fizičke snage ili poznavanje principa borilačkih vještina. Osim toga, studenti se često vode kroz vježbe osnaživanja kako bi se povećalo samopouzdanje i kako bi se osjećali sigurnije kada su na ulici. Grupa učenika je obično mala, što svima omogućuje vježbanje svih pokreta i povezivanje učenika.
Tijekom sata ljudi će naučiti kako se izvući iz osnovnih držanja, kako sigurno udariti nekoga i druge osnovne fizičke tehnike. Osim toga, učenici će naučiti o ranjivim dijelovima tijela kako bi mogli dobiti udarac nogom ili šakom tamo gdje je to važno. Učenici će nekoliko puta biti vođeni kroz tehnike kako bi ih se u hitnoj situaciji mogli brzo sjetiti, a također ih se potiče da ih isprobaju jedni na drugima. U mnogim slučajevima, tehnike uključuju različite borilačke discipline, budući da mnoge borilačke vještine imaju snažne obrambene poteze koje je također lako naučiti. Učionica je obično dobro opremljena strunjačama, boksačkim rukavicama i drugom zaštitnom opremom kako bi učenici mogli naučiti pokrete bez ozljeđivanja sebe ili jedni druge.
Osim fizičke samoobrane, studenti će naučiti kako povećati svoju osobnu sigurnost na druge načine. Učenici se podučavaju o svijesti, kako procijeniti situaciju i kako jasno komunicirati. Kao dio komunikacijskog dijela sata, učenici se često vode u grupne vježbe koje uključuju vrištanje i druge načine komunikacije koji se obično smatraju društveno neprihvatljivim. Učenici se podučavaju snažnoj i jasnoj komunikaciji u hitnim situacijama kako bi bili spremni reći “NE!” napadaču ili zavapiti upomoć. Na kraju sata učenici bi se trebali osjećati sigurnije i samopouzdanije te će projicirati tu sliku kada se nađu u potencijalno opasnim situacijama.