Klasična aluzija je referenca na određeni događaj ili lik u klasičnim književnim djelima, kao što su starorimska ili grčka djela. Ova vrsta aluzija može se napraviti na određeno djelo, obično poznato djelo kao što su Homerove drame, u kojem slučaju to mogu biti točni citati ili samo specifične reference na događaje u književnom djelu. Takve aluzije mogu biti i reference na figure popularne u pričama i mitovima iz klasičnih razdoblja. Klasična aluzija je često kulturološke prirode i obično se odnosi na klasična djela unutar određenog društva ili geografske lokacije.
Točna priroda klasične aluzije može se donekle razlikovati, budući da je često kulturološki ovisna, iako se obično odnosi na neku drevnu priču ili lik. Aluzije su općenito reference koje obično daje govornik ili pisac u svom djelu, što stvara vezu između ideja u djelu i nečeg drugog. U slučaju klasične aluzije, ovo se poziva na figure ili priče koje potječu iz davne prošlosti određene kulture. Takve aluzije u velikom dijelu Europe i SAD-a, na primjer, često se pozivaju na starogrčke ili rimske mitove, epske pjesme i drame.
To znači da se klasična aluzija često odnosi na priču ili lik star tisućama godina. Konkretna referenca može se odnositi na niz različitih stvari, ovisno o potrebama pisca ili govornika i prirodi njegovog ili njezinog rada. Netko tko piše o lukavom planu koji netko smišlja da na neki način prevari protivnika, na primjer, mogao bi spominjati “trojanskog konja”. Ovo je aluzija na priču o Trojanskim ratovima i kako su grčke vojske upotrijebile velikog drvenog konja kako bi prevarile stanovnike Troje da puste svoje vojske u grad, što je dovelo do propasti tog grada.
U drugim se kulturama, međutim, klasična aluzija može odnositi na druge događaje i ličnosti od povijesnog i klasičnog značaja. Kineska djela, na primjer, vjerojatno bi upućivala na drevne priče iz kineske prošlosti, a ne na grčke ili rimske priče. Međutim, ove priče ili brojke i dalje bi morale biti prilično drevne, a modernije reference, čak i na događaje od prije 200 godina, ne bi se smatrale klasičnim aluzijama. Ova kulturološka komponenta znači da klasična aluzija obično najbolje funkcionira kada pisac ili govornik poznaje svoju publiku, a razumijevanje nekih aluzija može se smatrati znakom obrazovanja ili kulturnog statusa.