Klasičnu teoriju rasta u ekonomiji njezini zagovornici predstavljaju kao onu koja identificira paralelu između ekonomskog rasta i rasta stanovništva. U osnovi, ova teorija kaže da je gospodarski rast vezan uz povećanje i smanjenje rasta stanovništva zbog činjenice da bi svako nekontrolirano kretanje na bilo koji način moglo imati štetan učinak na gospodarski rast razmatrane nacije. Glavni razlog za ovu tvrdnju ili uvjerenje je stajalište zagovornika klasične teorije rasta da se gospodarski rast može nastaviti samo u razdoblju dok raspoloživi resursi još uvijek čine održivu ravnotežu sa stanovništvom. Kada porast stanovništva postane toliki da počne opterećivati resurse, gospodarski rast će se zaustaviti i na kraju se početi vraćati unatrag kao odgovor.
Klasična teorija rasta izvedena je iz analize činjenice da su resursi koji postoje u prirodi za zadovoljenje čimbenika koji potiču gospodarski rast toliko ograničeni da ne mogu zauvijek nastaviti funkcionirati na optimalnom nivou ako potražnja za njima nastavi rasti. U jednom trenutku, potražnja će na kraju zamijeniti raspoložive resurse, a čimbenici koji su potaknuli gospodarski rast odjednom će postati preopterećeni, uzrokujući postupno smanjenje proizvodnih sposobnosti bilo koje zemlje koja je pogođena. Kao takav, glavni je cilj klasične teorije rasta da rast stanovništva mora biti na razumno usporedivoj razini s razinom proizvodnje u gospodarstvu kako bi to gospodarstvo nastavilo napredovati.
Jedan od načina ilustriranja stavova izraženih u klasičnoj teoriji rasta je korištenjem primjera zemlje, prirodnog resursa koji je po svojoj definiciji konačan. Pod pretpostavkom da je rast stanovništva u identificiranom gospodarstvu stabilan po stopi u kojoj će se lako zadovoljiti potražnja za raspoloživim zemljištem, takva će se ekonomija održati dulje nego ona u kojoj gospodarstvo nastavlja rasti zbog koristi koje proizlaze iz zemljište. U potonjem gospodarstvu, zemljišta će na kraju nestati, a koristi koje potiču gospodarski rast će posljedično početi opadati. Potražnja za zemljištem unutar takvog gospodarstva bit će za poljoprivredu, komercijalni i industrijski razvoj, kao i za rekreacijske svrhe. Ova raspoloživa zemlja neće se povećati, čak i ako se poveća ljudska populacija, što znači da zemlja na kraju neće moći poduprijeti ljudsku populaciju koja se brzo širi, uključujući i osiguravanje materijala za proizvodnju i proizvodnju.