Klasični liberalizam je politička i ekonomska filozofija koja naglašava važnost slobode pojedinca. Datira iz 18. stoljeća i izvorno je bio dio reakcije protiv merkantilističke i etatističke politike koja je prevladavala u mnogim europskim nacijama. Ova verzija liberalizma naglašava i individualne slobode i zaštitu privatnog vlasništva i slobodnog tržišta. Klasični liberalizam obično nastoji ograničiti moć vlade i ograničiti sposobnost skupina ljudi da poduzmu kolektivne akcije koje bi mogle utjecati na prava drugih.
Pretpostavke o ljudskoj prirodi
Ova filozofija počiva na određenom skupu pretpostavki o ljudskoj prirodi. Zagovornici klasičnog liberalizma tvrde da su pojedinci racionalni akteri, ali da su interesi svakog pojedinca ograničeni na njegov ili njezin vlastiti profit ili sigurnost. Smatralo se da veća društva najbolje funkcioniraju kada se ti individualni interesi mogu slobodno izražavati, bez uplitanja države ili vjerskih organizacija.
Oslanjajući se na tržišne snage
Vjerovanje u važnost vlasništva, trgovine i tržišta ključno je za klasični liberalizam. Ova se filozofija oslanjala na ideje škotskog ekonomista Adama Smitha, koji je tvrdio da su kolektivne odluke donesene na istinski slobodnom tržištu najbolji mogući izraz potreba i želja društva. Klasični liberalizam oslanja se na ove tržišne sile za donošenje većine odluka o raspodjeli resursa unutar gospodarstva.
Uvjerenje u važnost slobodnog tržišta bilo je veliko odstupanje od ustaljene prakse. Engleska je imala neku tradiciju slobodne trgovine, ali ekonomska filozofija merkantilizma dominirala je većim dijelom europskog kontinenta. U merkantilizmu država gospodarsku djelatnost usmjerava u svoju korist. Pojedinci imaju koristi – ako uopće imaju koristi – neizravno kroz rast državnog bogatstva i moći. Klasični liberalizam je odbacio ovu filozofiju i tvrdio da bi vlada trebala usvojiti politiku ostavljanja tržišta na miru kad god je to moguće.
Protiv socijalnih programa
Vjernici klasičnog liberalizma također su odbacivali važnost mnogih društvenih institucija. Dobročinstvo je, po njihovom mišljenju, u biti bilo izobličenje normalnih tržišnih snaga i u biti samoporažavajuće. Prema zagovornicima ove filozofije, mreže socijalne podrške koje su štitile lijene ili nesposobne zapravo su oštetile sposobnost slobodnog tržišta da učinkovito raspoređuje dobra i usluge.
Ekonomska sloboda
Zagovornici ovog sustava također su se strastveno zalagali za ekonomsku slobodu. Pridavali su veliku vrijednost drugim oblicima slobode i pokušavali osigurati individualnu slobodu govora, bogoslužja i okupljanja bez nadzora ili ograničenja vlade. To ih je dovelo u sukob s mnogim uspostavljenim ovlastima.
Moderni liberalizam
Moderni liberali često su zadržali vjeru u važnost slobode pojedinca, ali su doveli u pitanje ulogu čiste ekonomske slobode. Klasični liberalizam služio je kao snažna obrana od ugnjetavanja od strane države. Zagovornici modernog socijalnog liberalizma često su se brinuli da bi bogati i moćni pojedinci mogli koristiti sličnu opasnu sposobnost ograničavanja osobne slobode i nastojali su ograničiti ulogu bogatstva u oblikovanju politike. Oni također često vjeruju da je određeni stupanj ekonomske jednakosti neophodan da bi druge slobode i prava imale pravo značenje.