Klasificirana bilanca je ona u kojoj računovođa smješta financijske podatke u određene grupe. Glavne skupine u bilanci uključuju imovinu, obveze i vlasnički ili dionički kapital. U okviru imovine i obveza, podskupine će sadržavati specifične informacije. Ova prezentacija omogućuje točan prikaz financijskog zdravlja tvrtke.
Imovina predstavlja sve stavke koje tvrtka posjeduje i koristi za ostvarivanje prihoda. Kratkotrajna imovina su one stavke korištene u manje od 12 mjeseci. Gotovina, zalihe, potraživanja za bilješke, potraživanja i sve druge stavke koje neće dugo trajati su u ovoj kategoriji. Imovina koja će biti u uporabi dulje od 12 mjeseci spada u klasifikaciju dugotrajne imovine, kao što su ulaganja, nekretnine, postrojenja i oprema te nematerijalna imovina. Ostala imovina je tipično kategorija koju tvrtke ne žele koristiti jer može predstavljati upitnu klasifikaciju.
Obveze su slične imovini u klasifikaciji; kao i s imovinom, klasificirana bilanca odvaja dug u tekuće i dugoročne skupine. To omogućuje korisnicima financijskih izvještaja da odrede koliko novca tvrtka ima u smislu tekuće imovine koja se može upotrijebiti za plaćanje tekućih obveza – dugovanja koja treba isplatiti u roku od 12 mjeseci. Isto vrijedi i za dugoročne obveze, gdje tvrtka obično koristi ta sredstva za kupnju dugotrajne imovine.
Korisnici klasificirane bilance tvrtke često provode analizu omjera kako bi otkrili pravi financijski položaj tvrtke. Dok financijske brojke navedene u izvješću mogu predstavljati zdrav izgled, omjeri omogućuju korisnicima da usporede izjavu s prosjekom industrije. Uobičajeni omjer je omjer ukupnih dugova i ukupne imovine. To pokazuje koliku polugu tvrtka koristi za plaćanje imovine. Pokazatelj veći od 1.0 pokazuje da više od 1 USD (USD) svake imovine dolazi od korištenja duga, što je često financijski neodrživo.
Poslovno okruženje brzo počinje preferirati klasificiranu bilancu u odnosu na račun dobiti i gubitka tvrtke. Bilanca predstavlja istinsko ekonomsko bogatstvo koje je tvrtka generirala svojim poslovanjem. Oduzimanjem ukupnih obveza od ukupne imovine, korisnici financijskih izvještaja mogu izračunati stvarnu vrijednost poduzeća. Ovaj izračun često pomaže dioničarima da odrede koliko novca mogu dobiti ako tvrtka uđe u stečaj i unovči svoju imovinu.