Klasni rat je borba između klasa u društvu, često onoj koja se temelji na kapitalističkim načelima. Marksisti često koriste izraz za razlikovanje proletarijata ili radničke klase i buržoazije (viša klasa). Zapravo može postojati mnogo drugih klasa, što se vidi u američkom društvu. Plavi ovratnici sjede na “donjem” i rade na poslovima u proizvodnji, dok su bijeli ovratnici tajnici, nastavnici i srednji menadžment. Viši slojevi uključuju izvršne direktore, političare i ljude koji rade u visoko specijaliziranim karijerama poput liječnika.
Marx opisuje klasni rat kao stalni napad i eksploataciju niskog radnika od strane buržoazije. Bogatstvo se stvara na leđima radnika, prema Marxu, koji dobivaju djelić plaće koju prima viša klasa. To stvara nezadovoljstvo u društvu, što čini mnogo vjerojatnijim da će se niža klasa pobuniti.
Ipak, viša klasa nastoji imati toliku moć da je pobuna, čak i u oblicima organiziranja ili sindikalnog udruživanja, teška. To vrijedi za mnoge sektore američkog društva trenutačno. Iako postoje jaki sindikati, postoji i mnogo antisindikalnih osjećaja protiv onih skupina koje se još nisu sindikalizirale. Na samu prijetnju sindikalizacije može se suočiti tvrtka koja se odluči organizirati izvan zemlje, gdje mogu dobiti jeftiniju radnu snagu i ne moraju ispunjavati zahtjeve novog sindikata. Ovaj outsourcing, zapravo, vezan je uz kontinuirano snižavanje pozicije američkog proizvođača. Istina je da se radna mjesta u proizvodnji gube velikom brzinom, ostavljajući skupine ljudi s malo sredstava za nastavak rada budući da je njihova radna obuka bila toliko specifična za vrstu rada.
Klasni rat se može izraziti samo kao nezadovoljstvo, ali mnogi također vide zločin u društvu kao proizvod ovog sukoba, posebno kada su na meti bogati. Takav zločin mogao bi biti “označavanje” vezano za bande ili rad u ilegalnim područjima (kao što su trgovina drogom i prostitucija). Neki to vide kao pokušaj niže klase da izjednači teren kada im je dostupno manje mogućnosti. Treba napomenuti, naravno, da većina ljudi iz radničke klase nikada u životu nije učinila nezakonitu stvar. Ratovanje može biti prejak termin u mnogim slučajevima; klasni sukob, društvo s vrlo različitim skupinama ljudi koje osjećaju određenu napetost između tih skupina, može biti točnije.
U SAD-u se svakako osjeća borba među klasama. Iako postoje neki koji tvrde da se svim američkim građanima daju iste prilike za uspjeh i ulazak u višu klasu, mnogo više (s različitim političkim pozadinama) vjeruje da srednja klasa postupno tone. Učitelji, na primjer, možda neće moći priuštiti najam ili kupiti kuće, posebno u urbanim sredinama. Nadalje, neki tvrde da iste mogućnosti nisu dostupne svima. Razlike u školovanju, školskim objektima, stopama kriminala i tako dalje mogu siromašnima znatno otežati pristup istim mogućnostima za školski i financijski uspjeh.
Klasni rat zasigurno nije samo proizvod kapitalističkog društva. Ogromne razlike između vođa komunističke ili socijalističke zemlje i njenih građana mogu uzrokovati postojanje klasnog sukoba. Kada vođa zemlje pretežno radničke klase ima pristup luksuzu koji radničkoj klasi nije dostupan, onda to nije pravi marksizam. Umjesto toga, dijeli zemlju na zasebne klase, s dobrim izgledima da će niže, radničke klase zamjeriti ovu podjelu. Mnogi ukazuju na propast Sovjetskog Saveza prvenstveno zbog iznimnog siromaštva koje je pretrpjela većina u društvu, dok su njegovi čelnici nastavili živjeti prilično luksuznim životom.