Klauzula o spajanju je klauzula sadržana u ugovoru u kojoj se navodi da je dotični ugovor jedini i potpuni sporazum između dviju strana. Također poznata kao klauzula o integraciji, ova klauzula obično predstavlja konačni sporazum između dviju strana i zamjenjuje sve prethodno postojeće usmene ili pismene sporazume, koji su u ugovornom pravu također poznati kao dokazi o uvjetnom otpustu.
Klauzule o spajanju korisne su jer onemogućuju bilo kakvu šansu da se jedna od uključenih strana vrati nakon potpisivanja ugovora i tvrdi da sporazum nije potpun. Ugovori o radu, ugovori o prodaji robe i ugovori o franšizi tri su primjera ugovora koji mogu sadržavati klauzulu o spajanju.
Kada dvije strane uključe klauzulu o spajanju u ugovor, to osigurava da ugovor predstavlja cjelinu sporazuma između njih dvije i da se ne moraju ispuniti svi uvjeti koji nisu uključeni. Budući da je to slučaj, oni koji se slažu s takvom klauzulom moraju biti sigurni da sporazum ispunjava sve unaprijed određene potrebe. Samo naknadni pisani sporazum može poništiti uvjete dogovorene u ugovoru koji je vezan klauzulom o spajanju.
Ove klauzule također zamjenjuju sve prethodne sporazume između dviju strana. Prema ugovornom pravu, bilo kakve neformalne ili usmene sporazume uključene strane ne moraju poštovati nakon što je uključena klauzula o integraciji. Bilo kakve tvrdnje jedne strane da se zanemaruje neki implicirani sporazum, koji nije obuhvaćen izvornim ugovorom, beskorisne su. Klauzule o spajanju u biti čine te nepisane sporazume besmislenim.
Ako dođe do spora u vezi s takvim ugovorima, sudovi općenito odlučuju da su obje strane ispravno raspravljale o bilo kojem ugovoru koji sadrži klauzulu o spajanju i pregovarali u najvećoj mjeri, te stoga neće prihvatiti nikakve tvrdnje da se neki prethodni sporazum treba poštivati. Takvi izvanredni sporazumi poznati su kao dokazi za uvjetno otpuštanje, a zakon onemogućuje razmatranje takvih dokaza u slučaju. Na taj način, zakoni o dokazima o uvjetnom otpustu učinkoviti su u očuvanju integriteta pisanih ugovora.
Određene vrste ugovora obično uključuju klauzulu o spajanju radi učvršćivanja sporazuma. Ugovori o radu koji detaljno opisuju plaću te zdravstvene i mirovinske naknade sadrže klauzulu koja sprječava zaposlenika da tvrdi da ne prima ono što mu je obećano. Ugovori o prodaji robe često određuju cijenu, vrijeme isporuke i količinu robe koja se prodaje te uključuju klauzule o spajanju kako bi se spriječilo da bilo koja strana promijeni ove uvjete nakon činjenice. Ugovori o franšizi pokrivaju davatelja franšize i primatelja franšize, a mogu uključivati i klauzulu o spajanju kao način zaključavanja uvjeta ugovora o franšizi.