Kleptomanija je poremećaj kontrole impulsa u kojem netko osjeća nekontroliranu želju za krađom. Iako neki ljudi ovaj koncept smatraju zabavnim ili smiješnim, kleptomanija je zapravo ozbiljno psihijatrijsko stanje i može uzrokovati velike probleme ako se ne liječi. Uobičajeno, kleptomanija je također dio drugog većeg psihijatrijskog stanja koje treba liječiti kako bi pacijent mogao živjeti dobro prilagođen život.
Naziv za stanje dolazi od starogrčkog kleptein, što znači “krasti” i manija za “ludost”. Netko s kleptomanijom osjećat će intenzivnu želju za krađom predmeta koji su često mali i nisu vrijedni. Jednom kada je predmet ukraden, kleptoman se obično osjeća ugodnije, ali može doživjeti intenzivan osjećaj krivnje, što može dovesti do intenzivne tjeskobe, što može izazvati još jednu epizodu.
Prije nego što se osobi može dijagnosticirati kleptomanija, mora biti ispunjeno nekoliko uvjeta. Prvi se odnosi na vrstu ukradenih predmeta; osoba s kleptomanijom ne krade iz ekonomske potrebe ili osobne želje, ona jednostavno uzima predmete, često ih skuplja ili ponekad čak i vraća kasnije. U nekim slučajevima, pacijent može prikupiti određenu vrstu predmeta, poput uredskog materijala. Krađe ne smiju biti motivirane ljutnjom, željom za osvetom ili halucinacijama.
Osim toga, prava kleptomanija ne spada u okvire drugih psihijatrijskih poremećaja. Na primjer, manično depresivna osoba može ukrasti nešto tijekom epizode, ali nije kleptoman. Druga stanja poput socijalnog anksioznog poremećaja i poremećaja ponašanja mogu dovesti ljude do krađe stvari, ali ne u ciklusu koji se ponavlja koji karakterizira kleptomaniju.
Prije nego što počini krađu, pacijent se često osjeća napeto i pod stresom. Nakon što je predmet ukraden, javlja se osjećaj olakšanja ili ispunjenja. Netko s kleptomanijom može biti svjestan posljedica krađe, kao što je sudski progon, ali ipak počini krađu. Unatoč činjenici da kleptomani nemaju kontrolu nad vlastitim ponašanjem, u mnogim nacijama mogu biti financijski odgovorni pred sudom.
Za liječenje kleptomanije mogu se koristiti razne stvari. Kognitivna bihevioralna terapija i druge terapije vrlo su česte, pogotovo jer je stanje obično povezano s drugim stanjima koja zahtijevaju liječenje. U nekim slučajevima, lijekovi se mogu koristiti da se vidi je li kleptomanija uzrokovana neravnotežom u mozgu pacijenta. Neki pacijenti također imaju koristi od grupne terapije, koja ih podsjeća da nisu sami i da nije sramota tražiti liječenje.