Klinička neurologija je dijagnostika i liječenje pacijenata koji imaju neurološka stanja. To je nekirurška, pacijentu orijentirana specijalistička praksa u medicini. Sigurno ima neurologa koji bi mogli sudjelovati u istraživanju ili podučavanju, a nemaju puno kontakta s pacijentima. U tim slučajevima ti liječnici ne bi prakticirali kliničku neurologiju, budući da se klinička obično definira kao da ima veze s njegom pacijenata.
Neurologija je važna grana medicine koja se bavi živčanim sustavom. Iako to uključuje stanja koja mogu utjecati na mozak, specijalnost se ne bavi isključivo moždanim poremećajima ili ozljedama. Drugi dijelovi živčanog sustava mogu postati disfunkcionalni ili oboljeli, uključujući kralježnicu, živce i mišiće.
Treba razumjeti da klinička neurologija nije isto što i neurokirurgija. Iako su oboje zabrinuti za živčani sustav, samo neurokirurg izvodi operaciju. Put do svake specijalnosti je vrlo različit, i iako ti liječnici mogu raditi zajedno, pogotovo ako neurolog preporuči operaciju za pacijenta, to su dvije vrlo različite specijalnosti.
Neka od stanja koja se mogu riješiti u kliničkoj neurologiji uključuju liječenje oštećenja mozga uzrokovanih traumatskom ozljedom ili moždanim udarom. Neurolozi dodatno rade s osobama s pogoršanim mentalnim stanjima poput Alzheimerove, Parkinsonove ili multiple skleroze, a mogu upravljati pacijentima s tekućim poremećajima kao što su kronične glavobolje ili migrene i poremećaji napadaja.
Postoje i druga stanja koja bi se oni specijalizirani za kliničku neurologiju mogli pozvati na dijagnosticiranje ili liječenje. Neurolozi mogu upravljati stanjima kronične boli koja zahvaćaju periferne živce ili mišiće. Neki oblici paralize, posebno u vezi s oštećenjem leđne moždine, liječe ili nadziru ovi liječnici. Ostala stanja koja bi mogla zahtijevati usluge neurologije su infekcije kralježnice ili mozga te cerebralna paraliza.
Liječenje nekoliko stanja može se preklapati s drugim specijalitetima. Sve je veći argument, na primjer, da su neurolozi jednako sposobni liječiti biološki utemeljene mentalne bolesti kao i psihijatri. Kardiolozi ili vaskularni specijalisti i neurolozi mogu dvojako upravljati stvarima kao što je moždani udar, ili samo jedna od njih. Međutim, ako je došlo do značajne ozljede mozga, neurolog je gotovo uvijek dio tima liječnika koji provodi liječenje.
Budući da je klinička neurologija specijalnost, to znači da će se liječnici intenzivno obučavati kako bi dobili certifikat odbora u ovom području. Osim završetka četverogodišnjeg medicinskog fakulteta, trebat će završiti četverogodišnji staž. Neurolozi mogu nastaviti obuku kako bi se još više specijalizirali u određenom području, kao što je liječenje demencije. Kada liječnici žele raditi s djecom, moraju slijediti drugačiji put za specijalizaciju iz kliničke neurologije. Prvo moraju steći diplomu medicine, odraditi specijalizaciju iz pedijatrije, a zatim završiti obuku iz dječje neurologije.