Što je klinička neuropsihologija?

Klinička neuropsihologija je grana psihologije koja se usredotočuje na vezu između ljudskog ponašanja i anatomije mozga. Liječnici ove specijalnosti mogu procijeniti i liječiti razne poremećaje, uključujući ozljede mozga, demenciju i kongenitalne poremećaje. U kliničkoj neuropsihologiji se koriste različiti objektivni testovi za procjenu pacijentove kognitivne i bihevioralne funkcije. Nakon što je poremećaj ispravno dijagnosticiran, neuropsiholog može razviti tijek liječenja koji će odgovarati potrebama pacijenta. Fokus kliničke neuropsihologije je na moždanim poremećajima koji su uzrokovani fiziološkim problemima, a ne onima uzrokovanim emocionalnim ili psihijatrijskim poremećajima.

Iako je klinička neuropsihologija grana psihologije, ona ima značajno drugačiji fokus od opće psihologije. Iako emocionalni ili psihijatrijski poremećaji kojima se bavi klinička neuropsihologija mogu biti simptomatski slični onima koje liječi opća psihologija, poremećaji moraju imati fiziološki uzrok koji treba liječiti neuropsiholog. Ovi stručnjaci traže fizičke probleme u pacijentovom mozgu kako bi utvrdili uzrok i mogućnosti liječenja za različite poremećaje. Dijagnoza i liječenje ovih poremećaja zahtijeva dubinsko poznavanje anatomije mozga.

U kliničkoj neuropsihologiji koriste se različiti testovi kako bi se utvrdilo je li fiziološki problem ili kognitivni poremećaj odgovoran za ponašanje pacijenta. Ovi se testovi najčešće koriste kako bi se utvrdilo postoje li problemi s pamćenjem ili razmišljanjem. Oni procjenjuju pacijentovu sposobnost obraćanja pažnje, prisjećanja informacija, obrade informacija i manipulacije objektima. Testovi su osmišljeni tako da budu objektivni i uspoređuju rezultate pacijenata s rezultatima osoba s normalnom funkcijom mozga. Testiranje može pomoći identificirati poremećaj ili područje mozga koje je oštećeno, a također se može koristiti za procjenu pacijentove trenutne funkcionalnosti, uspostavljajući osnovnu vrijednost za određivanje je li naknadno liječenje učinkovito.

Nakon što je poremećaj identificiran, liječnik može provesti plan liječenja. Terapija, lijekovi, kirurgija i modifikacija ponašanja mogu se koristiti u liječenju neuropsiholoških poremećaja. Jedan od najčešćih poremećaja koje liječi klinička neuropsihologija je fizička ozljeda mozga. Pacijenti koji su doživjeli nesreću često se procjenjuju kako bi se utvrdilo postoji li oštećenje mozga i kako to oštećenje najbolje liječiti. Stariji pacijenti s Alzheimerovom bolešću, moždanim udarom i demencijom i pedijatrijski bolesnici s prirođenim poremećajima također mogu imati fizička oštećenja mozga koja se mogu procijeniti i liječiti.