Većina lingvista, povjesničara i arheologa smatra da je klinopis, koji se pojavio prije oko 5,000 godina, prvi pravi pisani jezik. Klinopis su razvili Sumerani u južnoj Mezopotamiji, zemlji koja se danas nalazi unutar granica Iraka. Većina preživjelih dokaza o klinopisu postoji kao natpisi ili otisci na kamenim i glinenim pločama. Klinopis je nastao utiskivanjem klinastog alata u nestvrdnute stolove od gline. Zapravo, latinska riječ cuneus znači “klin”. Ti alati za pisanje, također poznati kao “olovke”, općenito su napravljeni od trske.
Drugi materijali poput voska, metala, slonovače i stakla rjeđe su korišteni za natpise klinastim pismom. Naravno, ne možemo znati što je upisano u druge, kvarljivije materijale, poput kore drveća ili štavljene životinjske kože. Neki arheolozi vjeruju, međutim, da se papirus rijetko koristio jer sirovine potrebne za njegovu izradu nisu bile uobičajene na tom području. Ipak, možemo se osloniti samo na ono što je preživjelo da nas nauči o kulturi naroda koji je stvorio prvi oblik pisanog jezika.
Postoje, naime, brojne verzije klinopisa koje su razvijene na Bliskom istoku. Znanstvenici su identificirali ugaritske, asirske, akadske, babilonske, hetitske, staroperzijske i elamitske oblike. Klinopis danas nije uobičajen oblik pisanja. Umjesto toga, malo je znanstvenika koji imaju obuku da to dešifriraju.
Budući da je klinopis bio pisani jezik starih naroda, artefakti kojima je ispisan vrlo su dragocjeni; ne samo da su vrlo stari, nego i informiraju našu povijest. Klinopisom ispisanim u kipovima i obeliscima često se javljaju informacije o politici i religiji tog vremena. Iz tog razloga, artefakti koji sadrže klinaste natpise često se nalaze u muzejima. Louvre u Parizu, na primjer, ima veliku kolekciju glinenih ploča, kipova i obeliska koji su ispisani klinastim pismom.
Iako je klinopis prvi poznati pisani jezik, ljudska bića su pokušavala stvoriti nešto slično pisanom jeziku mnogo prije nego što je klinopis zapravo razvijen. Lingvisti špiljske crteže, za koje su arheolozi utvrdili da su stari čak 20,000 godina, smatraju pretečom jezika. Međutim, špiljski crteži nisu pravi prikaz jezika.
Pisani jezik je zapravo vizualni prikaz izgovorenih riječi koje koristimo za komunikaciju. Špiljski crteži, s druge strane, predstavljaju događaj. Glavna razlika je u tome što špiljski crtež može razumjeti svatko, bez obzira koji jezik(e) govori. Slika sunca koje lebdi iznad čovjeka s oružjem i pale životinje priča priču koja se može univerzalno razumjeti. Pisani jezik nije isti, jer ga za informaciju mora dekodirati osoba koja razumije simbole i njihova značenja.