Klippel-Feilov sindrom je stanje u kojem je nekoliko vratnih kralježaka spojeno. Ovaj se poremećaj razvija u ranim fazama bebinog razvoja, obično u prvih jedan do dva mjeseca. Očituje se ograničenim pokretima vrata i glave, neugodnim položajem glave u mirovanju i kratkom vratu te može uzrokovati niz sekundarnih stanja.
U vratu ima sedam kralježaka, a kod Klippel-Feilovog sindroma postoje barem dva koja ne razvijaju razdvajanje koje inače omogućuje pomicanje kralježaka. Također je moguće da više od dva kralješka budu srasla; što je više spojenih, simptomi su veći. Vanjski znakovi problema mogu uključivati nisku liniju kose na leđima koja seže dalje niz vrat nego inače, kao i relativno kratak vrat i asimetrične crte lica. Također postoji veliki slučaj skolioze u osoba s Klippel-Feil sindromom. Budući da se spajanje kralježaka događa prije rođenja, stanje je uvijek prisutno.
Zdravlje vrata i kralježnice od vitalnog je značaja za zdravlje ostatka tijela; zbog ovog odnosa postoji i niz stanja povezanih s Klippel-Feilovim sindromom. Pojedinac može imati poteškoća s gutanjem ili žvakanjem, biti podložan čestim glavoboljama ili vrtoglavicom i imati različite stupnjeve zamagljenog vida ili gluhoće. Postoji niz simptoma i nedostataka koji su povezani s poremećajem; neke osobe mogu imati rascjep nepca, tumore lubanje ili abnormalnosti u mokraćnom sustavu teške poput nedostatka bubrega.
Prognoza varira ovisno o težini svakog slučaja. Uz pravilno liječenje, mnoge osobe rođene s Klippel-Feilovim sindromom razvijaju minimalne posljedice poremećaja. Mehanički simptomi poput ograničenog raspona pokreta u vratu i glavi mogu se liječiti i minimizirati fizikalnom terapijom. U drugim, težim slučajevima, pojedinac može završiti paraliziran nakon male traume na vratu ili kralježnici, pa je potrebno biti izuzetno oprezan u svim aktivnostima. Bez obzira na težinu, osobe s Klippel-Feil sindromom trebale bi izbjegavati kontaktne sportove i druge aktivnosti u kojima postoji mogućnost fizičke traume ili ozljeda od udara.
Većina slučajeva uključuje neku vrstu fizikalne terapije u liječenju. Druge opcije uključuju operaciju ili pažljivu primjenu vuče kako bi se povećalo kretanje i smanjio utjecaj drugih simptoma. Kod nekih pojedinaca, kralješci koji nisu spojeni mogu postati fleksibilniji od kralježaka koji se nalaze u zdravim kralježnicama, nadoknađujući područja s nedostatkom pokreta.