Klorakna je rijetko stanje kože uzrokovano prekomjernim izlaganjem određenim otrovnim kemikalijama. Prvi put zabilježeno kod njemačkih industrijskih radnika 1897. godine, izvorno se vjerovalo da je stanje uzrokovano izlaganjem kloru. Međutim, sredinom 1950-ih, klorakna je bila povezana s izlaganjem aromatičnim ugljikovodicima poznatim pod zajedničkim nazivom kloraknogeni.
Klorakna je najčešće povezana s izloženošću dioksinima ili nusproizvodima određenih kemijskih procesa kao što je proizvodnja herbicida. Iako je stanje obično uzrokovano izravnim izlaganjem kože, ono također može biti posljedica udisanja ili gutanja kloraknogenih sredstava. Budući da su kloraknogeni topljivi u mastima, mogu se pohraniti u tjelesnoj masnoći dulje vrijeme nakon početnog izlaganja.
Prvi znakovi klorakne općenito se pojavljuju unutar tri do četiri tjedna od izlaganja. Međutim, budući da su kemikalije pohranjene u tjelesnoj masnoći, može proći nekoliko mjeseci da se znakovi pojave. U slučaju velike izloženosti, klorakna se može razviti u roku od nekoliko dana.
U svojim ranim fazama, klorakna može započeti prekomjernom masnoćom kože. Ovu masnoću prati razvoj brojnih otvorenih i zatvorenih komedona, poznatijih kao bijele i mitesere, kao i upaljene ciste. Lezije se općenito pojavljuju na licu, iza ušiju te u području pazuha i prepona. U ekstremnim slučajevima, pacijent može razviti legije na rukama, nogama, šakama i stopalima.
Pacijenti koji pokazuju znakove klorakne mogu osjetiti druga stanja kože, kao što su znojni dlanovi i tabani, kao i pigmentacija, pojačan rast dlaka i mjehurići na izloženoj koži. Koža također može postati deblja i početi se guliti. Ostali simptomi izloženosti dioksinu uključuju poremećaj spavanja, stanja živaca i abnormalnu funkciju jetre.
Nakon što je klorakna identificirana kod pacijenta, neposredna akcija je uklanjanje pojedinca iz izvora izloženosti. Nakon toga, liječenje klorakne je simptomatsko. Teške ciste i pustule mogu se kauterizirati. Uobičajeni lijekovi protiv akni ili oralni antibiotici također mogu biti učinkoviti u liječenju klorakne.
Sa ili bez liječenja, većina legija klorakne nestaje unutar dvije godine nakon što je prestala izloženost odgovornim uzročnicima. Međutim, u slučajevima vrlo produljene izloženosti, može trebati puno dulje da se masne stanice oslobode štetnih kemikalija. Općenito, tijek bolesti uvelike varira ovisno o pojedinim kemikalijama koje su uključene i ozbiljnosti izloženosti.