Književna kritika ima višestruke funkcije. Koristi se kao sredstvo za tumačenje ili analizu različitih vrsta književnosti, uključujući poeziju, romane i drame. Postoji mnogo različitih vrsta, ili škola, književne kritike koje se mogu primijeniti na književna djela. Kritički eseji najčešći su oblik književne kritike i općenito se nalaze u znanstvenim časopisima ili u knjigama sabranih eseja ili antologija.
Zapravo, književna kritika istražuje različita moguća značenja koja tekst može imati. Kritika može promatrati ideju u jednom tekstu ili može uspoređivati ideje pronađene u više tekstova. Ovi tekstovi mogu biti istog autora, ili mogu biti iz istog vremenskog razdoblja, ili mogu uključivati slične teme. Književni kritičari često koriste primjere iz teksta ili tekstova kako bi naglasili ili poduprli ono što iznose u svojim interpretacijama ili analizama. Osim toga, ideje iz drugih kritičkih eseja mogu se koristiti za potporu ili obranu točke u eseju.
Ova vrsta kritike, koja je također poznata kao književna teorija, ima mnogo različitih škola mišljenja. Vrsta kritike koja se koristi utjecat će na način na koji kritičar gleda na tekst, te se zbog toga tekstovi mogu tumačiti na mnogo različitih načina. To se često naziva gledanjem literature kroz različite objektive, ovisno o tome koja se vrsta kritike koristi. Na primjer, psihoanalitički kritičar će tekst gledati vrlo drugačije od kritičara koji koristi marksističku teoriju, koja tekst promatra s ekonomskog stajališta.
Druga škola književne kritike je postkolonijalna. Kritičar koji koristi ovu teoriju često će, na primjer, u književnom djelu pogledati način na koji su kolonizatori gledali i tretirali ih. Novi historizam ili kulturna teorija je još jedna škola kritike. Ova teorija promatra tekst u kulturnom i društvenom kontekstu u kojem je napisan. Na primjer, kritičar koji koristi ovu teoriju za istraživanje književnog djela može također pogledati pisma koja je autor napisao ili novinske izvještaje o tome što se događalo u vrijeme kada je djelo napisano kako bi pokušao potpunije razumjeti značenje teksta.
Kritika čitateljskog odgovora još je jedna teorija koja se koristi za proučavanje književnosti. Ova škola kritike promatra kako grupe čitatelja reagiraju na isti tekst i istražuje razlike i sličnosti u njihovim interpretacijama. Feministička kritika na radove gleda iz ženske perspektive; na primjer, može istražiti kako muški likovi tretiraju ženske likove u književnosti i na temelju toga izvući zaključke.
Postoje i druge škole književne kritike, uključujući formalizam, dekonstrukciju i rodnu/queer kritiku. Glavna svrha svake vrste književne kritike je formiranje suda o tekstu i njegovom značenju. Također može omogućiti čitatelju da vidi stvari kroz pomnije istraživanje teksta. Osim toga, ako unutar teksta postoje sukobi, korištenje književne kritike može pomoći da se oni razriješe i ponudi jasnije razumijevanje.