Književni romantizam dio je većeg romantičarskog pokreta koji je utjecao na umjetnost, glazbu i zapadnu kulturu u kasnim 1700-im i ranim 1800-ima. Pokret je od tada viđen kao reakcija na industrijsku revoluciju, u korist povratka jednostavnijim načinima života. Izrazila se u suvremenoj umjetnosti, filozofiji, pa čak i politici. Književni romantizam najbolje oslikavaju romantičarski pjesnici Engleske i Europe. Među tim pjesnicima su bili Keats, Byron i Shelley, svi iz Engleske, kao i drugi s europskog kontinenta i Amerike.
Moderni pisci i povjesničari vjeruju da je doba romantizma bilo odgovor na prosvjetiteljstvo, doba kada su znanost i industrija prvi put postigle važnost nad religijom i tradicijom. Tijekom romantične ere, mnogi umjetnici i intelektualci izrazili su želju da se odupru promjenama koje je donijela industrijska revolucija, tada u njenom prvom stoljeću. Te promjene, kao što su povećanje urbane populacije i eksploatacija prirodnog okoliša velikih razmjera, došle su brzo i označile početak modernog doba. Mnogi ljudi na to nisu pozitivno gledali, a Romantični pokret je predložio povratak prirodi, misticizmu i idealizmu.
Književni romantizam je možda najbolje zapamćen aspekt romantičnog doba. Tijekom ranih 1800-ih, Europa, a posebno Engleska, proizvele su niz pjesnika čija su slava i utjecaj trajali do danas. Među njima su bili Percy Shelley, John Keats i George Gordon Byron, poznatiji kao Lord Byron. Drugi su bili William Blake, William Wordsworth i slavni škotski pjesnik Robert Burns. Romantična poezija favorizirala je slike netaknute prirode, metafizičke i individualističke osjećaje te strastven emocionalni život koji se i danas naziva romantičnim.
Utjecaj književnog romantizma bio je dalekosežan. Nekoliko pisaca s europskog kontinenta smatra se dijelom romantičarskog pokreta, kao što su njemački Johann Wolfgang von Goethe i francuski Victor Hugo. U Americi su pjesnici Edgar Allan Poe i Walt Whitman bili pod snažnim utjecajem romantičara. Ovi su pisci među najvećim ličnostima u povijesti književnosti. Burns, koji je mnoge svoje pjesme napisao na tradicionalnom škotskom dijalektu, toliko je cijenjen u Škotskoj da se njegov rođendan slavi kao državni praznik.
Mnoge od ključnih ličnosti književnog romantizma, poput Byrona, Keatsa i Burnsa, umrle su u mladosti. Njihova su djela preživjela, međutim, kako bi utjecala na kasnije generacije u različitim područjima poput filozofije, glazbe, pa čak i politike. Ova djela uključuju Goetheovu dramu Faust, Burnsov “Auld Lang Syne” i epsku pjesmu “Rime of the Ancient Mariner” Samuela Taylora Coleridgea. Sklonost romantičara prema ljepoti i prirodi u odnosu na industriju i znanost pokrenula je filozofski sukob o kojem se još uvijek raspravlja. Popularna slika pjesnika kao ćudljivih, strastvenih umjetnika s malo zanimanja za stvarni svijet također je naslijeđe romantičnog pokreta.