Knotweed je biljka porijeklom iz mnogih dijelova Azije. Japanski i divovski knotweed koriste se kao komponente u nutraceutiku, resveratrolu, za koji se smatra da ima antioksidativna svojstva i svojstva protiv starenja.
Ova biljka ima izgled sličan bambusu, što može objasniti zašto se ponekad naziva japanskim ili meksičkim bambusom. To, međutim, nije povezano s biljkom bambusa. Ponekad se naziva i magareća rabarbara, a neki ljudi jedu stabljike mladih biljaka, koje su pomalo slične po okusu rabarbari ili šparogama.
Europljani i Amerikanci su u svoje zemlje uveli dvije biljke knedla s lošim rezultatima. Iako je svrha uvođenja biljke bila uglavnom ukrasna, ubrzo je postala poznata kao uporna i agresivna biljna vrsta koja je lako mogla prodrijeti u male pukotine na pločniku ili ugušiti poželjnije biljke.
Knotweed nije samo beskorisni korov, međutim, može smetati vrtlarima. Zapravo, na sjeveroistoku SAD-a pčelari ga uzgajaju jer cvjeta dulje od većine drugih biljaka i tako održava pčele u aktivnoj proizvodnji. Med proizveden iz ove biljke po okusu i izgledu uspoređivan je s medom od heljde.
Unatoč njegovoj potencijalnoj korisnosti kao ljekovitom proizvodu, te njegovoj neospornoj sposobnosti da potakne proizvodnju meda, vrtlari ga uglavnom preziru, jer je iznimno izdržljiv. U nekim je područjima odgovoran za smrt autohtonih biljaka jer ima tendenciju da pruži toliko hlada u proljeće da neke biljke ne mogu dobiti potrebnu sunčevu svjetlost. Također, vegetacija je tako gusta da druge biljke ne mogu rasti kroz nju.
Neke strategije za ubijanje knedla uključuju rezanje biljke, a zatim potpuno pokrivanje područja savitljivim ceradama. To ga može učinkovito ugušiti jer ponovno počinje agresivno rasti. Alternativno, korištenje glifosata, koji se nalazi u proizvodima kao što je Roundup®, može ubiti dresnik, ali također može ubiti i drugo cvijeće i biljke koje su poželjne. Neki samo drže korov podrezan što je više moguće kako bi spriječili da biljka naraste velika i da ometa sunčevu zonu drugih biljaka.