Motivacija se može definirati kao stanje ili proces u umu koji potiče, promiče i kontrolira djelovanje prema cilju. Spoznaja je sredstvo kojim um stječe znanje, a odnosi se na misaone procese i percepciju. U psihologiji, kognitivna motivacija je teorija koja nastoji objasniti ljudsko ponašanje u smislu ispitivanja i razmatranja primljenih informacija, za razliku od ugrađenog skupa uputa koje upravljaju odgovorima na različite situacije. Drugim riječima, ljudska akcija je rezultat procesa mišljenja, a ne automatiziranog odgovora temeljenog na unaprijed programiranim pravilima.
Unutarnja i ekstrinzična motivacija
Psiholozi i bihevioralni znanstvenici općenito prepoznaju dva oblika motivacije, iako to nije univerzalno prihvaćeno. Intrinzična motivacija odnosi se na zadatke koji su sami po sebi nagrađujući, kao što je zadovoljstvo rješavanja zagonetke, učenja ili igranja igre. U tim slučajevima motivirajući čimbenik je unutarnji. Ekstrinzična motivacija uključuje sudjelovanje u zadatku zbog vanjskih čimbenika, kao što je rad za novac i hranu, ili poduzimanje radnji kako bi se izbjegla šteta. Teorije motivacije pokušavaju objasniti kako dolazi do ponašanja usmjerenog ovim čimbenicima.
Teorije motivacije temeljene na potrebama bi govorile da osoba bira posao koji joj najbolje omogućuje da zadovolji svoje potrebe, što obično uključuje zarađivanje novca za dobivanje hrane i skloništa te opskrbu djece. Teorije kognitivne motivacije objašnjavaju zašto ljudi ponekad biraju poslove koji im se više sviđaju iako manje plaćaju i pružaju manje. Postoji intrinzični čimbenik motivacije koji tjera ljude da rade stvari samo zbog užitka koji im pruža, čak i ako to znači žrtvovanje svojih potreba u određenoj mjeri.
Kognitivna motivacija temelji se na dvije osnovne stvari: dostupnim informacijama i prošlim iskustvima. Osoba će razmišljati o situaciji na temelju dostupnog senzornog inputa, a također će se osvrnuti na svoju prošlost i pokušati povezati prijašnja iskustva sa situacijom koja je pri ruci. Teorije motivacije koriste se u obrazovanju, sportu, na radnom mjestu i u pomaganju ljudima u prevladavanju zdravstvenih problema kao što su loša prehrana, prejedanje i zlouporaba alkohola ili droga. Pod širokim naslovom kognitivne motivacije, bihevioralni znanstvenici razvili su brojne teorije o tome zašto ljudi poduzimaju radnje koje čine koje se međusobno ne isključuju.
Socijalna kognitivna teorija
Prema ovoj teoriji, na ponašanje snažno utječe promatranje drugih. Ljudi uče razmatrajući postupke drugih ljudi i jesu li ti postupci rezultirali uspjehom ili neuspjehom, nagradom ili kaznom itd. Nije uvijek potrebno komunicirati s drugima da bi bili pod njihovim utjecajem; eksperimenti su pokazali da televizija, video i drugi mediji mogu imati važan učinak na ponašanje i motivaciju. Tu je više od jednostavnog kopiranja tuđeg ponašanja: promatrač razmišlja o onome što vidi i iz toga izvlači zaključke. Ova vrsta učenja često je brža i može biti sigurnija od pristupa pokušajima i pogreškama.
Samoodređenje
Ovaj pristup temelji se na intrinzičnoj motivaciji i navodi da su pojedinci motivirani ugrađenim psihološkim potrebama, od kojih su tri identificirane. Kompetencija je potreba da se vlastitim trudom postigne uspješan ishod zadatka; autonomija je potreba da se kontrolira ili barem značajno utječe na događaje u svom životu; a povezanost je želja za povezivanjem s drugima kroz društvenu interakciju. Studije su otkrile da uvođenje ekstrinzičnih čimbenika, kao što su financijske nagrade, obično potkopava intrinzičnu motivaciju. Ljudi koji se bave zadatkom koji zadovoljava potrebu za autonomijom, na primjer, mogu se više usredotočiti na nagradu i smatrati da je sam zadatak manje zadovoljavajući.
pripisivanje
Teorija atribucije bavi se percepcijom ljudi o razlozima njihovih uspjeha i neuspjeha. Postoje tri glavna elementa, temeljena na tome pripisuju li pojedinci uspjehe i neuspjehe unutarnjim ili vanjskim čimbenicima, stabilnim ili nestabilnim čimbenicima ili čimbenicima kojima se može kontrolirati ili se ne mogu kontrolirati. Ljudi općenito svoje uspjehe smatraju unutarnjim čimbenicima, kao što su talent i naporan rad, a neuspjehe vanjskim čimbenicima, kao što su loša sreća ili postupci drugih. Očigledne su i neke spolne razlike: muškarci obično smatraju sposobnost glavnim čimbenikom uspjeha, a lijenost razlogom neuspjeha; žene su sklone uspjehu pripisati teškom radu, a neuspjeh nesposobnosti. Studije su pokazale da je manje vjerojatno da će ljudi promijeniti svoje ponašanje kada smatraju da je neuspjeh posljedica čimbenika koji su stabilni i izvan njihove kontrole.
Očekivana vrijednost
Ova teorija kaže da je osoba motivirana za postizanje cilja kombinacijom njezina očekivanja uspjeha i njezine procjene njegove vrijednosti. Vrijednost se utvrđuje u smislu troškova ostvarivanja cilja i moguće nagrade za njegovo postizanje. Kada se i očekivanja i vrijednost smatraju visokimi, pojedinac će biti visoko motiviran i pokazat će trud i odlučnost. Kada su oboje niski, motivacija je niska i osoba neće slijediti cilj, ili će to činiti samo polovično.
Konkurentne teorije
Kognitivna motivacija samo je jedno od nekoliko objašnjenja zašto ljudi i životinje rade to što rade. Većina teoretičara koji ne podržavaju ovu ideju vjeruje da je motivacija temeljena na potrebama ili smanjenju. Motivacija temeljena na potrebama pretpostavlja da se radnje ljudi temelje na njihovim potrebama, poput hrane, vode ili reprodukcije. Teorije o smanjenju nagona temelje se na ideji da životinje, uključujući ljude, imaju snažne nagone za hranom, seksom i drugim ciljevima, te da su motivirane poduzeti akciju samo kako bi smanjile te nagone. Spoznaja može imati mjesta u ovim teorijama, ali se ne smatra osnovom motivacije i ponašanja.