Kognitivna semantika odnosi se na način pristupa lingvistici koji se bavi načinom na koji um obrađuje jezik u odnosu na njegovo značenje ili konceptualni sadržaj unutar danog konteksta. Za razliku od tradicionalnih pristupa lingvistici, kognitivna semantika ne može se lako rastaviti na grane proučavanja kao što su fonetika, sintaksa, itd., jer sve to vidi kao međusobno povezane sa značenjem. Kognitivni lingvisti također odbacuju ideju da je jezična obrada specijalizirana funkcija koja se može odvojiti od drugih mentalnih procesa.
Prije pojave kognitivne semantike 1970-ih, pristupi lingvistici općenito su se mogli podijeliti na psihološke i formalne pristupe. Psihološki pristupi usredotočuju se na odnos između jezika i drugih psiholoških fenomena, kao što su rasuđivanje i pamćenje. Formalni pristupi imaju tendenciju da se bave specifično gramatičkim aspektima lingvistike, ponekad tretirajući značenje kao zasebno pitanje. Kognitivna semantika, međutim, pokušava ujediniti te dvije metode tvrdeći da obje spadaju pod okrilje semantike.
Općenito, semantika se odnosi na granu lingvistike koja se bavi načinom na koji jezik prenosi značenje. Usko je povezan s pragmatikom, odnosom jezika prema njegovom stvarnom životnom kontekstu. Unutar područja kognitivne semantike, međutim, ova se dva pojma smatraju neodvojivim od svih ostalih područja lingvistike. Ovaj pristup jeziku pokušava pokazati načine na koje um koristi jezik za organiziranje iskustva, i obrnuto.
Sintaksa, na primjer, nije odvojena od semantike jer gramatičke komponente rečenice imaju valjanost samo ako je um u stanju razumjeti njihovo značenje. Da se poslužimo jednostavnim primjerom, izjava “To je dikobraz” mogla bi se analizirati i rastaviti na svoje gramatičke dijelove, ali i dalje ne bi imala značenje izvan svog konteksta. To jest, bila bi točna izjava ako govornik, zapravo, pokazuje na dikobraza, ali lažna izjava ako govornik pokazuje na patku. To uopće ne bi imalo smisla da osoba koja čuje izjavu ne bi mogla vidjeti na što govornik pokazuje. Njegovo bi značenje bilo dodatno zamagljeno ako bi govornik koristio “dikobraz” u nekom metaforičkom smislu nepoznatom slušatelju, ili ako bi slušatelj imao netočnu predodžbu o dikobrazu.
Drugi način da se to kaže jest da se kognitivna semantika prvenstveno bavi konceptualnim sadržajem jezika. Um, prema ovoj teoriji, ne razumije i ne može razumjeti riječi ili rečenice u vakuumu, ali ih nužno razumije u odnosu na druga iskustva. Neki pristupi lingvistici tvrde da mozak ima specijalizirane funkcije za bavljenje jezičnim unosom, ali kognitivni lingvisti ovu razliku vide kao umjetnu. Neurolingvistička istraživanja na ovu temu su neuvjerljiva.